Glazba, zvuk i kućni audio
Glazbu razumiju svi ljudi. Ona je ne samo najstariji nego i najprihvaćeniji od svih fenomena. Mnogim je ljudima glazba dio njihove svakodnevice i predstavlja dio njihove dnevne rutine. No ne doživljavaju je svi na isti način. Neki, možda čak većina, će je prakticirati uz svoje ostale, da ne kažem glavne aktivnosti, na primjer, uz uključen radio će se baviti svojim dnevnim obavezama, čitati, kuhati ručak ili odmarati. Njima će glazba biti kulisa koju prihvaćaju i s kojom žive. Taj pristup, mada nije striktno orijentiran na glazbu, nikako ne treba ni osuđivati ni smatrati manje vrijednim, jer ipak slušatelju daje redovan uvid u glazbeni svijet, makar kao oblik usputne razonode. Jednom manjem dijelu ljudi glazba predstavlja nešto više, vuče ih u svijet umjetnosti i tjera ih na učenje, posjećivanje koncerata i stvaranje vlastitih glazbenih kolekcija.
Glazba je zvuk. Kad već slušamo - trebalo bi slušati dobar zvuk. To je osnovni kriterij audiofilskog pristupa. Bilo da slušamo kod svoje kuće ili uživo na koncertu zvuk itekako može biti loš, i u tom slučaju neće do nas doprijeti sva raskoš glazbene izvedbe. Na dosta koncerata krivac za loš zvuk je loš odnosno neadekvatno podešen razglas. Čak i na neamplificiranim koncertima može biti lošeg zvuka ako je prostor akustički loš, no i pozicija na kojoj slušamo utječe na zvuk koji čujemo. Nije isto da li smo u prvom ili dvadesetprvom redu u dvorani. Ne možemo uvijek birati ni koncertnu dvoranu ni red ni broj sjedala, odlučili smo se za nekog izvođača i kupimo kartu koja nas dopadne, i nadamo se najboljem. No nismo baš bez ikakve mogućnosti izbora, redovni posjetitelji koncerata itekako znaju u kojim dvoranama je zvuk bolji a u kojima lošiji, a to se posebno odnosi na crkve kao akustičke prostore jer su razlike u zvuku od crkve do crkve puno veće. Zvukovni kriterij se može steći jedino iskustvom, treba slušati puno i treba slušati na različitim mjestima.
Zvuk koji slušamo ne kreiraju samo izvođači i njihovi muzički instrumenti, nego i akustički karakter koncertne dvorane. Ne postoji jedan jedini univerzalni zvuk za koji bismo mogli reći da je etalon dobrog zvuka. Često u audiofilskim razgovorima čujemo da se spominje zvuk klavira, violina, ili ženskog vokala, no to ne daje pravi odgovor. Tko god ide na koncerte zna da zvuk Stradivarijeve i Guarnerijeve violine nije isti, s klavirima je ista stvar. Što se tiče koncertnih dvorana, svakako zvuče različito, ima ih dobrih i manje dobrih. Bečki Musikverein zvuči perfektno, no ni Konzerthaus Wien nimalo ne zaostaje. U dobro zvučeće svakako treba pribrojiti dvoranu Müpa u Budimpešti, Großes Festspielhaus u Salzburgu, te Kodaly Center u Pečuhu. Svakako postoji jako puno odlično zvučećih dvorana na ovom svijetu, no ja spominjem samo one u kojima sam bio i stvorio osobni sud. Bit ću slobodan podijeliti s vama svoje dojmove o najboljem zvuku koji sam ikada čuo, bez pretenzija da to postane putokaz. Najbolji zvuk sam čuo u Stefaniensaal u Grazu, i u koncertnoj dvorani Talijanskog instituta u Budimpešti.
U kućnom audiosustavu stvari su sve samo ne jednostavne. Na prvi pogled se čini da tu ne bi trebalo biti problema, ode se u specijaliziranu trgovinu, kupe se audiouređaji i pribor, međusobno spoje i imamo hit! No istina je jako daleko od toga. U pravilu, zvuk koji se pojavi nakon uključenja je daleko ispod mogućnosti pojedinih uređaja. Tu je potrebno još nešto, treba primijeniti cijeli niz postupaka i metoda koje uglavnom nemaju čvrsto uporište, koji put ih je teško objasniti, ali su auditivne, i neophodne su za željeni zvukovni rezultat. Ako se malo vratim korak unatrag, da bi vaš kućni audiosustav zvučao dobro treba imati slušno-zvukovni kriterij izgrađen na slušanju žive akustične glazbe stečen kroz dulji vremenski period. A druga velika audiofilska istina je da je za gradnju dobrog audiosustava potrebno znanje, no još je važnija volja da se tim putem krene i ustraje. Sve je još kompleksnije kada u tu jednadžbu unesemo i akustičke parametre sobe. U nekim sobama i najkvalitetniji uređaji zvuče loše. Ne kaže se bez razloga da je soba najskuplja audiokomponenta. Akustičke performanse sobe je itekako moguće dotjerivati, može se napraviti kompletan tretman, postoje i stručnjaci koje se može angažirati. No u većini slučajeva dovoljno je pomaknuti ormar s knjigama, staviti zavjesu ispred staklene plohe ili tepih gdje ga nije bilo. Najveća utjeha je da najbolje zvuče sobe u kojima se živi.
Primjedbe
Objavi komentar