Sound Carrier – što se trenutno radi

 

Zadnjih tjedana sam dosta komunicirao sa svojim starim kupcima i skoro svaki me je upitao isto pitanje, što trenutno radim i ima li novih projekata. Mada sam svakom od njih u razgovoru dao odgovor na upitano, odlučio sam napisati jedan post u kojem ću se malo više raspisati o trenutnim aktivnostima vezanim uz Sound Carrier. U svakom slučaju moji umirovljenički dani su sve samo ne monotoni, i kojiput bih rado poželio da dan nema samo 24 sata. Trenutno sam u punoj sezoni, jesen i zima su svakako pravo vrijeme za hi-fi, i interes za moje proizvode je ovog trena nešto veći nego inače. Nije to ništa spektakularno i ne može se mjeriti sa produkcijama većih kuća, no ja sve izrađujem sam u pravoj manufakturnoj maniri, pa je jasno da moj kapacitet ima svoja ograničenja. Svejedno, dobro sam organiziran, radim i onda dok potražnje nema pa uspijevam stvoriti i održati zalihu gotovih proizvoda za period povećane potražnje. Moram reći i da je moj današnji proizvodni asortiman bitno skromniji nego ranije, radi se o možda desetak proizvoda za razliku od nekadašnjih više od četrdeset.

Sound Carrier Extrem Integra je doživio još jednu modifikaciju. Nije za to postojao nikakav poseban povod, već samo znatiželja, što bi bilo kad bi bilo. Naime, u jednom trenutku sam se zapitao kako bi se na zvuk Extrem Integre odrazila prigušnica u napajanju, odnosno  π-filter CLC ustroja, kao što ga koristim u napajanju pojačala EL 84 Integra. Rečeno – učinjeno, ugradio sam dodatni elektrolitski kondenzator od 100 µF kao prvi kapacitet, prigušnicu od 1 H, a kao drugi kapacitet sam zadržao postojeći elektrolit od 470 µF. Mjerno se izlazni parametri nisu nimalo promijenili, no zvukovna razlika je bila primjetna istog trena. Dinamika je veća kao da je snaga pojačala narasla, uz još bolje odnose unutar orkestra. Tu sam promjenu temeljito i dovoljno dugo slušao, više od dva tjedna, i nakon konačne direktne usporedbe sa i bez toga, odlučio sam da takvo napajanje postane standardni sklop Extrem Integre. Jedna skromna intervencija je donijela čujan zvukovni dobitak. Ovo je samo točka na „i“, ili šlag na torti, Extrem Integra je i bez toga bila nadišla svoju početnu kvalitativnu kategoriju, a ovime je stala uz bok mojim ostalim pentodnim i ultralinearnim uređajima.

U izradi je i Sound Carrier stereopojačalo KT 150. Od kad sam prodao zadnji primjerak jednostavno nikako da dođe na red da ga ponovo napravim. Imam na zalihi sve za njega, gotovo finalizirano kućište s odštampanim natpisima, štampanu ploču i kompletan materijal, jedino moram namotati transformatore i napraviti montažu. Nadam se da ću ga završiti i pustiti u pogon za otprilike dvadesetak dana, uz ostale poslove koje trenutno radim. Stereoizlaz KT 150 je moj vrh ponude ultralinearnih pojačala, uz EL 34 stereo i KT 88 stereo, koje sam već ranije detaljno opisao i predstavio ovdje. Čim završim KT 150 opisat ću i njega na blogu, mada je taj uređaj dobro poznat. Ja sam ga predstavio na Too Loud Festu 2018. i 2019. godine, a i prije nekoliko godina ga je Nebojša testirao i izašao je opsežan test na Too Loud blogu.

Trenutno imam u izradi dvije serije DAC-ova. Nakon nekoliko nedavno prodanih primjeraka, ostao sam bez ijednog jedinog DAC Tube 2, a DAC Premium imam samo jedan komad, tako da sam se primio izrade po pet komada od svakog. Kao i uvijek do sada najviše posla i vremena mi oduzima izrada kućišta, no i to sam dijelom uspio ubrzati našavši dobrog i pouzdanog kooperanta za izradu limenih pozicija. Trenutno čekam naručene module iz Kine, a očekivani rok za isporuku je nažalost tek sredinom mjeseca studenoga. No za to vrijeme finaliziram kućišta, izrađujem mrežne transformatore i kompletiram cijevne analogne sklopove, pa će finalna montaža ići brzo kad stigne ostatak materijala.

Počinjem i izradu phona Number Nine, jer sam prošli petak prodao jedan primjerak, a drugi od dva koja sam imao na zalihi mi je rezervirao moj kupac iz dijaspore, i preuzet će ga za Božić kad dođe u Hrvatsku. Srećom imam dva gotova kućišta kao i štampane ploče i sav materijal, pa ću to uspjeti napraviti relativno brzo.

Za kraj ovog predstavljanja sam ostavio najavu izrade novog para 300B monoblokova, a to će biti i zadnji projekt kojeg ću nadam se uspjeti realizirati u ovoj godini. Radi se o novom projektu, a ideju i poticaj sam dobio po mom čuvenom monobloku Sound Carrier 300B Aurum od prije petnaestak godina. To je svakako bio moj najbolji, pa i najskuplji uređaj kojeg sam ikad napravio, a uz kompletno pozlaćenu šasiju, ali i najbolji i najskuplji materijal koji se tada mogao kupiti bio je ustvari krunski proizvod cijele moje proizvođačke karijere. Javno sam ga bio predstavio na odlično posjećenoj prezentaciji kod Bože u Pakracu, ali i na svjetskim portalima, a priča o audiouređaju na pozlaćenoj šasiji iz Hrvatske je u jednom trenu doslovno obišla svijet. Sada sam odabrao novo ime, zvat će se Prima Vista i neće imati pozlatu, ali će u svim drugim parametrima biti na istoj, apsolutno najvišoj razini po pitanju dijelova i elektronki. Trenutno sam pri odabiru najboljih komponenti za svaku pojedinu poziciju unutar uređaja, i u to ulažem cijelo svoje iskustvo, a za elektronke 300B još se uvijek dvoumim između Psvane 300B WE-Series, i Psvane ACME 300B. Mada je to iznimno skup projekt, želim s njime završiti 2025. godinu koja je za mene jubilarna zbog dostignute i sada već premašene brojke od tisuću proizvedenih audiouređaja.