Hafler DH 500

 

Priznajem da su zbivanja u Sound Carrieru malo mirovala tokom ovog dugog toplog ljeta. Okupiralo me je prvenstveno more, a zatim i koncerti i putovanja. Tijekom ove ljetne sezone priuštio sam si odmor na moru u tri navrata, posjetio sam Pariz, Beč, Ljubljanu i Graz, sve zbog predivnih koncerata ponajboljih svjetskih izvođača. Danas to sve jednostavno rečeno mogu, u mojoj dobi više ne gradim kuće, ne podižem više djecu, i sve što uprihodim mogu bez ikakve grižnje savjesti potrošiti na sebe. No sad je dosta plandovanja, ljetni odmor je prošao i već desetak dana radim planove o tome što ću u ovoj sezoni jesen-zima  raditi. Svakako planiram popuniti svoje zalihe audiouređaja koji su se prodali tijekom prvog dijela godine, pa treba napraviti nove. I kao što to obično biva, cijeli svoj pomno smišljeni plan sam morao malo odložiti zbog dobivene narudžbe za repliku snažnog, najjačeg pojačala iz edicije Hafler, naime, naručen mi je Hafler DH 500.

Sa Haflerom imam veliko iskustvo. Tokom proteklih desetljeća sam servisirao nekolicinu primjeraka Haflerovih modela DH 120 i DH 220. Prije par godina sam dobio narudžbu i napravio sam repliku Haflera DH 220. Nakon tog prvog, iznimno zadovoljan dobivenim tehničkim i zvukovnim rezultatom odlučio sam napraviti seriju od pet primjeraka. Odlično i pouzdano pojačalo je našlo novi dom kod nekolicine kupaca, s kojima često dijelim zajednička slušna druženja. No nikad nisam imao bliski susret sa Haflerom DH 500, no kad sam od svog starog kupca dobio upit da li bih se primio takvog projekta i napravio repliku tog pojačala, nisam razmišljao ni trenutka. Odgovor je bio da, naravno.

Hafler DH 500 je nevjerojatno pojačalo, danas uglavnom zaboravljeno, čak i podcijenjeno. Izgrađeno je kao tenk, s prilično kvalitetnim materijalom za ono vrijeme. Ima više nego dovoljno snage za gotovo svaki zvučnik s kojim se možete susresti. Koliko god pripadalo nekom drugom vremenu, ovo pojačalo može parirati nekim od trenutno najboljih ezoteričnih dizajna. Puno puta izrečena tvrdnja da je i danas dobro ono što je bilo dobro prije puno godina, u slučaju Haflera se ponovo potvrđuje. Tranzistorska izlazna pojačala iz 1970-ih pa sve do 1990-ih često su bila dizajnirana sa puno snage na pameti, uz sposobnost isporuke jako puno struje u zahtjevni zvučnički sustav.  Koristeći izlazne stupnjeve u AB-klasi, mogli su tjerati zahtjevne zvučnike na visokim glasnoćama bez gubitka snage. Hafler DH-500 se mogao kupiti kao gotov uređaj, ali i u kit-varijanti. Imao je deklariranu snagu od 255 W po kanalu na 8 Ω, što je bilo neuobičajeno velika snaga za taj period. No ubrzo se pokazalo da je deklarirana snaga bila krajnje konzervativna veličina. Naizgled beskonačna rezerva snage je konačno nekoga natjerala da napravi ozbiljna, krajnje egzaktna mjerenja. Časopis Stereo Review je 1981. godine testirao Haflera 500  za članak i izmjerili su 434 W na 8 Ω, te 792 W na 4 Ω. Nije loše, i to ne samo za ono vrijeme. Zašto je David Hafler tako skromno deklarirao snagu svojih pojačala, i dan danas je potpuno nejasno.

Da se vratim na naručeni uređaj. Bio sam kod svog dragog kupca na audiofilskom druženju, i ponio sam svog Haflera 220 da ga čujemo uz njegov Magnepan. Moram reći da to radi stvarno impresivno, dinamično, kontrolirano i nadasve muzikalno. No nakon tjedan dana slušanja taj mi je gospodin izložio svoju ideju, nakon slušnog iskustva uz Haflera 220. Njegove su riječi doslovno bile da želi pojačalo duplo jače, duplo teže i duplo veće od Haflera 220, i da želi u njemu imati mrežni transformator snage 2 kW, i mrežne elektrolite u napajanju duplo većeg kapaciteta. Odmah smo došli do Haflera 500, uz uzimanje u obzir svega što je gospodin rekao. Krenuli smo u dogovaranje svih tehničkih detalja kao i  vizualnog dizajna uređaja. Originalni Hafler 500 ima termostatski reguliran ventilator za hlađenje, što smo obojica odmah u startu s gađenjem odbili. To je automatski nametnulo veće hladnjake da bi se izlazni MOSFET-ovi mogli dovoljno hladiti. Imajući iza sebe iskustvo s Haflerom 220, odlučio sam da hladnjaci za Haflera 500 trebaju imati točno dvostruko veću površinu. Dimenzije hladnjaka su odredile i vanjsku dimenziju kompletnog uređaja. Konstruirao sam kućište iznimno jednostavno, koristeći oba hladnjaka kao nosive elemente, tako da se ostatak kućišta sastoji od svega tri limena elementa. Jednostavno, efikasno, čvrsto i estetski vrlo prihvatljivo.

Ovo je velik i zahtjevan projekt, te sam vrlo koncentrirano i pažljivo pristupio narudžbi svih potrebnih dijelova. Naravno, odmah u početku su krenuli problemi s materijalom. Željene hladnjake nažalost nisam uspio naći u Europi, mada su oni firme Fischer, dakle njemački proizvod, no nitko ih nema na stanju. Pronašao sam ih u Americi, firma DigiKey ih ima na zalihi, pa sam ih naručio tamo. Kompliciranije i skuplje, no važno da je dobavljivo. Isporuka se očekuje u roku od dva tjedna. Ostali materijal sam naručio unutar EU, pa tu ne bi trebalo biti nikakvih problema i briga. Naručen je i lim za kućišta, kao i rezanje aluminija za prednju ploču. Sve se to čeka, no nadam se ne predugo. Ono što sam prvo naručio je toroidni transformator. Proračunao sam ga po parametrima Haflera 500, uz poštivanje želje naručioca da bude snage 2 kW. To je ispalo najjednostavnije od svega, naručeni toroid je već napravljen i danas sam ga preuzeo. Nisam odolio, stavio sam ga na vagu i izvagao impresivnih 15 kg! Dakle to je pravi energetski monstrum za napajanje ovako potentnog uređaja!

Dok čekam isporuke naručenih dijelova mogu se baviti izradom dijelova ili sklopova za koje imam materijal. Tako, na primjer, mogu raditi štampane ploče i mali standby transformator. No za bilo šta drugo moram čekati. A nestrpljiv sam, jedva čekam dalje. Ovakav projekt se ne radi svaki dan.