Prošlo je šest mjeseci

Blog Audiokuhinja Mladena Krkleca sam počeo pisati krajem prosinca 2024. godine, na nagovor nekolicine mojih dragih prijatelja audiofila. U samom sam početku bio skeptičan, i prema samoj ideji, pa i o svojim osobnim kapacitetima, hoću li ja to uopće moći i znati. Još mi je veća dvojba bila koga to još uopće zanima, pogotovo u svjetlu činjenice da je hi-fi u ozbiljnom opadanju kao svjetski trend, a kod nas naročito. Svejedno, odlučio sam pokušati, u nadi da ću ipak naći bar nekolicinu nas starijih nostalgičara dovoljno znatiželjnih da bace makar površan pogled na to. Činjenica da je kod nas sve manje portala a pogotovo časopisa koji se bave hi-fi tematikom je govorila u prilog ideji da se prihvatim toga. I tako je počela moja blogerska avantura, vođena dovoljnim entuzijazmom da preživi svoje prve korake i mlade dane. 

S obzirom da sam audiofil i ljubitelj glazbe, prvenstveno sam želio pisati o audiju kao fenomenu, te o glazbi, koncertima i glazbenim izdanjima. Svakako sam želio pisati i o audiouređajima koje izrađujem, u cilju što kvalitetnijeg predstavljanja mog rada i općenito mog pogleda na audio današnjice. U svemu sam želio nastupiti iz osobnog iskustva, dakle pisati o koncertima na kojima sam bio, koncertnim dvoranama koje sam posjetio, te o glazbenim izdanjima s kojima sam se susretao. Za mene je sigurno najizazovnije pisati o glazbi, jer je ona sastavni dio mog življenja i čini okosnicu mog interesa prema umjetnosti općenito, pogotovo iz razloga što moj glazbeni interes čine klasična glazba i avangardni jazz, a to baš nije široko popularno pa se o tome i ne piše previše.

Prvi post sam objavio 30. 12. 2024., i nastavio objavljivati novi post svaki tjedan. Smatrao sam da je redovno objavljivanje itekako potrebno ako želim doseći kakvu-takvu čitanost. Do sada sam objavio 27 postova bez ovog koji upravo čitate. Do danas (9. 7. 2025.) je blog imao ukupno 4007 posjeta. Mislim da je to jako malo, pogotovo u svjetlu činjenice da su mnogi bili na blogu, no nažalost nisu otvorili nijedan post, što vidim po statistici pojedinih postova. Najčitaniji su postovi o audiju, u sredini statistike su postovi o mojim audiouređajima, a najmanje čitani su postovi o glazbi i koncertima. To potvrđuje tezu koju sam nekoliko puta u raznim prilikama izrekao, a to je da glazba očito više nikom nije bitna, bio on audiofil ili ne. Apsolutni favorit po nečitanosti je post naslova: Sergio Peresson – graditelj violina, s čitavih 18 pogleda. U taj sam članak uložio jako puno truda, potražio i pročitao puno informacija, i iznio osobno doživljeno slušno iskustvo. Isplati li se pisati nešto što će pročitati samo 18 ljudi? Očito ne. No, ja nikako da naučim, ako želim čitanost, trebam pisati o onome što ljudi žele čitati, no to bi me sigurno uputilo u neke banalne vode kojima niti pripadam niti to želim.

Želio bih istaknuti da sam u ovih šest mjeseci dobio slovima i brojkom jednog pratitelja. Isto tako sam putem elektronske pošte dobio jedan jedini e-mail, a i taj je naravno bio krajnje uvredljivog sadržaja. Trebam li nastaviti pisati i dalje? Nažalost nisam siguran u to, no nisam još donio nikakvu konačnu odluku. Tokom ljeta ću napraviti malu pauzu, objavljivat ću povremeno po inspiraciji, te ću najesen odlučiti da li, te što i kako dalje. Ako se nekome ovaj moj post učini kao žalopojka, uvjeravam vas da nije tako. Ja samo želim dobiti satisfakciju za svoj trud, u ovom slučaju to je čitanost. Sigurno je da se itekako mogu baviti drugim sadržajima, mogu planinariti, kuhati, izletovati. Uostalom imam i svoj drugi blog – Kako živjeti zdravo (zivim-zdravo.blogspot.com), u kojem na osoban i kreativan način iskazujem svoju usmjerenost ka zdravom življenju. U svakom slučaju glazba me prati i dalje, ma gdje bio i čime god se bavio.