Quad 405 – legenda koja traje

 

Quad 405 kao i 405 - 2 su nevjerojatna pojačala, čak i danas, više od 40 godina nakon što su ugledala svjetlo dana. Dizajnirao ih je Quadov legendarni inženjer Peter Walker. 405 se proizvodio od 1978. do 1984., a verzija 405 - 2 negdje do 1993. Razlog zašto ljude privlače ova prekrasna mala pojačala prvenstveno leži u njihovoj inovativnosti, pouzdanosti i nadasve dobrom zvuku.  Najviše ih vole oni kojima je slušanje glazbe važnije od gledanja u VU - metre, petljanja po gumbićima ili rasprave o tehničkim specifikacijama. Nakon svih ovih godina ova pojačala i dalje ciljaju puno dalje nego se to čini na prvi pogled. Quad 405 nije samo studija elegantnog, jednostavnog i decentnog dizajna, nego i prvi pravi prethodnik filozofije zvane - manje je više. To je nenametljivo  pojačalo koje  jednostavno svira glazbu, a to je nešto što bi svakom audiofilu trebalo biti primarno.

Quad 405 i 405 - 2 su gotovo identični.  Obadva imaju snagu od 100 W po kanalu, a razlika je samo u tome što  verzija 405 - 2 ima dorađeniji sklop za ograničenje struje, pa je sposobnija tjerati zvučnike niže impedancije. Ukoliko se posjeduje 4-omski zvučnik, tada je verzija 405 – 2 bolja opcija. I Quad 405 i 405 - 2 su mali i kompaktni uređaji, dimenzija samo 115 x 340,5 x 195 mm,  a s težinom od 9 kg su prilično  teški za svoju veličinu. Snaga od 100 W po kanalu je više nego dovoljna za pogon većine zvučnika. Teško se može zamisliti kompaktnije komercijalno pojačalo s manje dijelova ili jednostavnijim rasporedom elemenata od Quada 405. Izlazni stupanj ima samo dva NPN tranzistora, pa to najbolje objašnjava limite tog pojačala kad se gleda na niske impedancije zvučnika. Svaki kanal je izveden kao poseban modul od cca pedesetak dijelova, i sve je to izvedeno na štampanoj ploči, bez ijedne jedine žice. Cijeli je dizajn uistinu i jednostavan i genijalan u smislu pakiranja i minijaturizacije u vrijeme prije SMD tehnologije. Dva modula čine gotovo svu elektroniku. Ostali elementi uključuju potpuno zaliven i bešuman mrežni transformator, dva elektrolitska kondenzatora od 10000 µF, vrlo malo ožičenja, te veliki hladnjak postavljen sprijeda. Na stražnjoj strani su mrežna utičnica, priključnice za zvučnik, te ulazni DIN priključak. Mrežnog prekidača nema, svira čim ga uključite u struju. Kao serviser moram reći da je Quad 405 lagan za servisiranje jer je sve dostupno.

Evo i nekih tehničkih podataka:

• Izlazna snaga : 100 W po kanalu na 8 Ω
• Frekvencijska karakteristika: 20 Hz do 20 kHz
• Ukupno harmoničko izobličenje: 0,05%
• Ulazna osjetljivost: 0,5 V
• Odnos signal/šum: 96 dB
• Impedancija zvučnika: od 4 do 16Ω
• Dimenzije: 115 x 340,5 x 195 mm
• Težina : 9 kg

Kad bih u jednoj riječi morao opisati zvukovni karakter Quada 405, rekao bih da zvuči glatko. To sigurno nije najbolje pojačalo na svijetu, no ono što radi, radi vrlo dobro, i od trenutka kada ga čujete uživate u opuštenom, bezbrižnom slušanju bez napora i zamora. Zvuk svakako vuče na topliju stranu, bez agresivnosti tipične za mnoga tranzistorska pojačala. Visoki tonovi nikad nisu presvijetli. Sredina je topla, razlučiva i trodimenzionalna. Najniži tonovi su čisti i bogati, no bez najdubljeg basa, što je zasluga RC - filtera na ulazu. Ovakvo pojačalo je protuotrov za svijetla, agresivna tranzistorska pojačala koja smo tako često susretali. Jedina prava kritika je blagi nedostatak sjaja, prozračnosti i dubokog basa u usporedbi s najboljima.  Ipak, ovo je  pojačalo za smirivanje duše, ili za igranje po kišnom danu.

Na servis mi je došao jedan prekrasno očuvan primjerak Quada 405 – 2, kojeg je vlasnik očito pazio i mazio, bez ijedne ogrebotine i u stanju iznutra i izvana koje se ne nalazi prečesto. No nakon četrdesetak godina se ipak pokazala potreba za ozbiljnijim servisom. Uređaj je bio funkcionalan, no lijevi je kanal malo brujao, a zvuk je ipak bio malo rasplinut. Suprotno mojim očekivanjima, glavni elektrolitski kondenzatori su bili ispravni, s izmjerenim kapacitetom kao da su novi, pa je odlučeno da ih se ostavi da i dalje rade svoj posao kao i proteklih godina. No mali elektrolitski kondenzatori na modulima lijevog i desnog kanala su bili stvarno loši, neki tek na 20 % nazivnog kapaciteta, pa su svi zamijenjeni. Na uređaju su već ranije bile napravljene intervencije. Ugrađeni su RCA konektori što je svakako poželjno jer danas praktički nemate šta napraviti sa starim DIN standardom. Isto tako na stražnjoj ploči je naknadno ugrađen mrežni prekidač, kao još jedna dobrodošla stvar koja sigurno olakšava život. I to je sve, drugo je sve originalno. Nažalost svaka intervencija ima i nekakvu posljedicu na koju se sigurno nije računalo, naime lijevi kanal ipak malo bruji u zavisnosti od toga kako je okrenut mrežni utikač u zidnoj utičnici. Naknadno ugrađeni mrežni prekidač je vrlo blizu, rekao bih preblizu ulaznog kruga modula lijevog kanala, pa se ipak inducira brum. No kao što sam i rekao, kad se okrene utikač to nestane. Ništa strašno.

I to je praktički bilo sve, kad se pogleda u godine tog pojačala onda je ova servisna intervencija bila stvarno minorna. I udahnuta mu je nova mladost, za zadatke koje je odgovorno i s radošću radilo i do sada, pa je i nastavak neupitan. Uopće ne mislim da je Quad 405 najbolje pojačalo na svijetu, no sigurno je za mnoge današnje uređaje nedosanjani san, i sposobno je nadsvirati mnoge, a u kontekstu današnjih nebuloznih cijena itekako pokazuje da bi hi-fi mogao biti normalan, jeftin i dostupan svima, a on to nažalost više nije. No to je neka druga tema za neku drugu raspravu. I kad pomislim na Quad 405, pada mi na pamet da je vrlo teško, čak nevjerojatno očekivati da će za 50 godina netko pisati o bilo kojem uređaju koji se proizvodi danas. Toliko o tome.