Dirigentice – novi kulturološki fenomen
Primjetno je da među dirigentima ima sve više žena. Jedno istraživanje u području klasične glazbe iz 2019. godine pokazalo je značajan porast broja žena u ovom dominantno muškom području. Među sto najboljih svjetskih dirigenata sada ima osam žena - Susanna Mälkki, Mirga Gražinytė-Tyla, Simone Young, JoAnn Falletta, Marin Alsop, Nathalie Stutzmann, Elim Chan i Karina Canellakis. Usporedbe radi, 2013. godine na popisu je bila samo jedna žena, Marin Alsop.
Konačno. To je rekla Angela Merkel kada je na festivalu u Bayreuthu, na kojem se izvode Wagnerove opere, prvi put nakon 145 godina orkestrom dirigirala žena. Najslavniji dirigenti na svijetu možda jesu muškarci, ali to nikako više ne znači da je to isključivo muški svijet. Danas je to u mnogim zemljama pitanje kulturne politike. U Kini, primjerice, postoje cijele dinastije ženskih dirigenata. Najpoznatiju dirigenticu koja je uspjela na zapadu, Xian Zhang, poučavala je žena, a i nju je poučavala dirigentica.
Dirigenti su karizmatični, dramatični, strastveni, i svakako su superzvijezde klasične glazbe. Njihov zadatak nije samo da orkestar ili zbor radi kao švicarski sat, već i da prezentiraju glazbeno djelo na način koji će izraziti njihovo viđenje dotičnog djela. U tome i leži tajna uspjeha pojedinca. Žene dirigentice u klasičnu su glazbu unijele jednu drugačiju emociju, i to je donijelo veliko obogaćenje glazbene interpretacije. Dirigenti muškarci, pogotovo starije generacije, nisu baš ni rado ni spremno ispoljavali emocije. Sjetimo se velikih dirigenata koji se nažalost nisu znali ni nasmijati. Vremena su se nasreću promijenila, žene dirigentice potpuno drugačije komuniciraju i s orkestrom i publikom, dajući glazbi priliku da slobodnije diše.
Ženama sigurno nije lako afirmirati se u tradicionalnom svijetu dominacije muškaraca. Rusko-britanski dirigent Vasilij Petrenko, šef dirigent National Youth Orchestra i Kraljevske filharmonije u Liverpoolu, nedavno je izjavio kako zgodna žena na dirigentskom podiju navodi glazbenike na razmišljanje o drugim stvarima. Dirigentice se cijelo vrijeme susreću i s predrasudama od strane glazbenika. Sigurno je da ne postoji nijedan razlog zašto žene ne bi mogle ili trebale dirigirati. Cijeli svijet nerado vidi žene na poziciji moći, i to je društveni problem cijelog svijeta. Još uvijek niti jedan od pet najboljih svjetskih orkestara nema ženu kao šeficu dirigenticu. Da nabrojite žene koje su na vodećim dirigentskim pozicijama diljem svijeta dovoljni su vam prsti samo jedne ruke. Da bi se to promijenilo potrebno je mijenjati percepciju dirigiranja kao isključivo muškog posla, a to je zajednička odgovornost i medija, i glazbenika i publike. Medijska pokrivenost je od ključne važnosti.
Prva žena koja se afirmirala kao dirigentica simfonijskih orkestara u 20. stoljeću bila je Veronika Dudarova. Postala je dirigentica Moskovskog državnog simfonijskog orkestra 1947. godine, te je vodila taj i druge orkestre šezdeset godina. Godine 1991. osnovala je Simfonijski orkestar Rusije. Moguće je da je njen dirigentski uspjeh omogućila i činjenica da su u komunističkom Sovjetskom Savezu svi ljudi bili jednaki, barem deklarativno, pa se to može promatrati čak i politički. Uostalom, Sovjetski Savez nikad ne bi propustio priliku za ostvarenje prestiža. Valentina Terješkova je postala sovjetska ikona kao prva žena u svemiru, pa zašto ne bi i neka druga žena, na primjer Veronika Dudarova, poslužila na sličan način da Sovjetskom Savezu priskrbi neku novu laskavu titulu. No, pustimo politiku na stranu, Veronika Dudarova je nesporno bila iznimno talentirana i uporna umjetnica, i jedina zaslužna za svoj uspjeh.
U studenom 1972. godine Moskovski državni simfonijski orkestar pod ravnanjem Veronike Dudarove prvi put je krenuo na inozemnu turneju u Poljsku. Orkestar je održao devet koncerata, uključujući nastup u Varšavi, i bio je visoko hvaljen od strane kritike i publike. Jedna od najuspješnijih godina za orkestar bila je 1977., kada je Dudarova obnovila repertoar svog orkestra s pedesetak novih djela. U kolovozu 1977. godine Dudarova je dobila najviše sovjetsko državno priznanje, titulu Narodne umjetnice SSSR-a. Godine 1979. orkestar je krenuo na turneju u DDR, sudjelujući na 7. Međunarodnom festivalu suvremene glazbe. Dudarova je vodila Moskovski državni simfonijski orkestar do 1989. godine. Vodila je i Simfonijski orkestar Rusije od 1991. do 2003. i zadržala ulogu umjetničke voditeljice orkestra do svoje smrti u Moskvi u siječnju 2009. godine. Tijekom godina vođenja orkestra Dudarova je izvela i snimila ogroman broj djela raznolikog repertoara, od barokne do suvremene simfonijske glazbe. Dudarova je svakako ušla u povijest. Isticala se nepokolebljivim karakterom, snagom volje i vrhunskim profesionalizmom. Ušla je i u Guinnessovu knjigu rekorda kao jedina žena koja je više od 50 godina dirigirala velikim orkestrima.
Osim ranije spomenutih osam žena s liste najboljih sto dirigenata, želio bih spomenuti nekoliko dirigentica koje su na mene ostavile poseban dojam u zadnjih nekoliko godina. Jedna od njih je francuska dirigentica Laurence Equilbey. Poznata je po svom radu u zborskom repertoaru, a u novije vrijeme kao osnivačica i glazbena direktorica Insula Orchestra. Također je osnovala komorni zbor Accentus. Godine 2008. Laurence Equilbey je dobila titulu viteza Legije časti. Skupa s orkestrom koji je osnovala postavila si je za cilj izvoditi djela zanemarenih skladateljica iz francuske povijesti. U srpnju 2021. godine izdavačka kuća Erato objavila je snimku njihove izvedbe 1. i 3. simfonije Louise Farrenc. Album je izazvao veliku pažnju, primijećen je i zbog odlične izvedbe i zvuka, te je usput ukazao na nedovoljno poznatu i praktički zanemarenu skladateljicu Louise Farrenc.
Njemica Joana Mallwitz još nije navršila ni svoj četrdeseti rođendan, a iza nje je već tako bogata i ispunjena karijera koju mnoge dirigentice ne dosegnu ni tokom cijele svoje karijere. Školovanje joj je besprijekorno i počelo je u njenoj ranoj dječjoj dobi. Veliko priznanje je dobila već u sezoni 2014. - 2015., kad je postala najmlađa generalna direktorica Njemačke opere. U kolovozu 2020. godine Joana Mallwitz je debitirala kao treća žena dirigentica koja je ikada dirigirala opernom produkcijom na Salzburškom festivalu. U kolovozu 2021. godine Konzerthausorchester Berlin je najavio imenovanje Joane Mallwitz kao glavne dirigentice i umjetničke ravnateljice, počevši od sezone 2023.–2024., s početnim ugovorom od pet godina. Time je Joana Mallwitz postala prva žena koja je imenovana glavnom dirigenticom tog prestižnog berlinskog orkestra. Može se reći da Joana Mallwitz ništa ne forsira. Njezina reputacija počiva na prijateljskom i stvarnom pristupu koji osvaja publiku i osigurava čvrsto mjesto u današnjem bogatom i raznolikom svijetu glazbe. Njezin autoritet dolazi iz pripreme i autentičnosti, a ne iz autoritarnog pristupa. Nije nametljiva, a pohvale i priznanja dobiva zbog svoje karizme i samouvjerenosti. Istovremeno, zna što želi i kako ostvariti svoje ciljeve. Gledao sam putem videostreaminga njezin inauguracijski koncert uz Konzerthausorchester Berlin i bio sam oduševljen njenom komunikacijom s orkestrom i publikom. To je bila prava demonstracija pozitivne glazbene emocije.
Barbara Hannigan je kanadska sopranistica i dirigentica znana po izvedbama suvremene klasične glazbe. Spajajući glazbu s neusporedivom dramskom senzibilnošću, sopranistica i dirigentica Barbara Hannigan umjetnica je na samom vrhu kreativnog stvaralaštva. Tijekom više od tri desetljeća stvorila je umjetnička partnerstva s vodećim svjetskim glazbenicima, skladateljima, redateljima i koreografima. Njezin rad karakterizira posvećenost glazbi našeg vremena. Održala je svjetske premijere gotovo stotinjak novih djela, te i dalje intenzivno surađuje sa suvremenim skladateljima. Balansirajući svoj rad kao dirigentica i sopranistica, Barbara Hannigan održava dugogodišnje odnose s najboljim orkestrima na nekoliko kontinenata. Nju svakako treba doživjeti uživo, pogotovo u djelima u kojima i pjeva. To je nevjerojatno atraktivno, s vidljivim pomno promišljenim scenskim osjećajem. Dok pjeva okrenuta je prema publici, a istovremeno i dirigira visoko podignutim rukama, leđima okrenuta orkestru.
Ozbiljno sam impresioniran umijećem žena dirigentica. Najtoplije
preporučujem pratiti ih preko videostreaming platformi, jer je to jedini način
koji omogućuju puni uvid u njihovo stvaralaštvo. Slušanjem isključivo
audioizdanja nažalost ne dobije se kompletan dojam, jer ako ne znate, teško
možete zaključiti da dirigira žena. A bitno je vidjeti, jer tek tada postanete
svjesni komunikacije i emocije koje u tradicionalnom muškom dirigiranju nisu
prisutne.
Primjedbe
Objavi komentar