Sound Carrier stereoizlaz KT 150 – 2. dio

 

Prvi radni dan nakon lijepo provedenog vikenda sam dočekao s velikim elanom, čak nestrpljenjem, sasvim solidno nabrijan da započnem s montažom. Baš volim te završne faze izrade pojačala, a kulminacija je svakako puštanje u pogon i mjerenje. Ovakav rasni uređaj je uvijek poseban izazov, pogotovo nakon prilične pauze od zadnjeg proizvedenog primjerka. Volim svoj posao, svakom se napravljenom uređaju veselim, no ovo je ipak najveći pa i najbolji stereoizlaz koji nudim, i zadovoljstvo je tu najveće. U radionici me je dočekalo kućište sastavljeno još prošli tjedan, i to već daje slutiti da je kraj prilično blizu.

Montaža počinje transformatorima, koji su najveći fizički elementi pojačala. Njih se smješta u stražnji gornji dio kućišta, i nakon pričvršćenja vijcima pristupa se spajanju svega što se u tom trenutku može, a to je spajanje izvoda izlaznih transformatora na zvučničke priključke te montaža spojnih žica na primaru i njihovo provlačenje u donji dio gdje će se kasnije spojiti na štampanu ploču. Isto tako se svi izvodi s mrežnog transformatora provuku u donji dio kućišta, te se primar odmah spoji na mrežni terminal. Osnovna ideja je da se odmah od samog početka nastoji spojiti što se god može i time se smanji gužva na terenu, jer tu se začas nađe čitava šuma žica i to otežava snalaženje.

Često su me ljudi pitali zašto su cijevni uređaji tako teški. Naravno, osnovni materijal od kojeg se izrađuje pojačalo je metal, najvećim dijelom željezo, no ovaj put sam se sjetio staviti na vagu transformatore, i došao sam do brojke koja me je ipak iznenadila. Kompletan set transformatora za stereoizlaz KT 150 teži nevjerojatnih 22 kilograma, i to je otprilike 70 % ukupne težine gotovog uređaja. Sve ostalo teži skromnih desetak kilograma. Nažalost, transformatori moraju biti tako veliki kao što jesu, jer nije moguće dobiti željene performanse s manjima. Ovo samo potvrđuje tezu da su dobri transformatori za audio uvijek prilično veliki.

Montaža elektroničkih elemenata na štampane ploče ide relativno brzo, no svejedno to traje cijelo prijepodne. Sve se radi ručno, od izbora pojedinih elemenata do lemljenja na ploču, za razliku od robotiziranih procesa izrade u velikim tvornicama, kad bi se za to isto prijepodne valjda napravile stotine ili čak tisuće ploča. No to i čini suštinsku razliku između velikoserijskog i ručno rađenog proizvoda. High-end audio i velikoserijska proizvodnja se baš i ne podnose, što se najbolje vidi po činjenici da se high-end skoro isključivo kreira i proizvodi u malim pogonima, uvijek prema ideji i pod budnim okom kreativnog vlasnika koji je najčešće i konstruktor. I tu stvarno nije ni presudno ni važno koliko će se vremena utrošiti, jer je konačni cilj proizvesti audiouređaj najviše klase, često i unikatan. Osnovno gorivo ili ako hoćete pokretačka snaga svakog konstruktora i proizvođača je nemjerljivi, apsolutni entuzijazam. I u mom slučaju je tako.

Finalno ožičenje i spajanje je zadnja faza izrade. Štampane ploče nose na sebi najveći dio elektronike, no svejedno ožičenje mora međusobno povezati pojedine grupe, sklopove ili bilo koje elemente koji su mehanički razdvojeni od neke cjeline. Preko ožičenja se izvodi žarenje elektronki, spajanje elektronike sa izlaznim transformatorima, spajanje mrežnog prekidača kao i kompletnog sklopa mrežnog priključka uređaja. Na kraju se interkonekcijskim kablom povezuju ulazni RCA priključci sa aktivnim sklopom na štampanoj ploči. Zadnje što još preostaje je smještanje elektronki u podnožja i prvo uključenje.

Sve je prošlo dobro. Prva mjerenja su pokazala da je sve u redu, sve su mjerene vrijednosti bile točne i u skladu s vrijednostima iz dokumentacije. To je potvrdilo da nije bilo nikakvih omaški tokom izrade. Odmah se pristupilo podešavanju mirne struje izlaznih elektronki kao i podešavanju dinamičkog balansa okretača faze. Nakon tog prvog podešavanja ostavljam uređaj uključen još pola sata da se dobro i temeljito ugrije, i nakon toga se još jednom prođe kroz cijeli postupak podešavanja, i to je to, uređaj je definitivno podešen. Tada se uređaj zatvara gornjom kutijom koja pokriva transformatore i limenim dnom s gumenim nožicama na kojima uređaj stoji. Sada se pristupa kompletnim mjerenjima svih parametara, da bi se utvrdilo i potvrdilo potpuno ispravno stanje, u skladu s deklariranim vrijednostima uređaja. Na kraju se uređaj mora i poslušati, da bi se potvrdile i one vrijednosti koje mjerenja ne pokazuju, a to su ponašanje pri paljenju i gašenju, kao i da su elektronke besprijekorne. I kod novih elektronki se zna desiti da poneka povremeno pucketa, pa se takva mora eliminirati. Na sreću, kod ovog uređaja nije bilo nikakvih pojavnosti koje bi zahtijevale nekakvu naknadnu intervenciju. I sada se prvi put pristupa slušanju glazbe, koje u ovoj fazi sa tek uključenim potpuno novim uređajem ne treba biti kritičko, nego tek da bude potvrda ispravnog stanja. Tek kad uređaj odradi svojih prvih sto sati može se početi ozbiljno slušati.

Prvih stotinjak sati je prošlo, pa sam pojačalo ponovo odnio u radionicu s namjerom da napravim opsežna mjerenja svih električkih parametara koje uopće i mogu mjeriti, dijelom i radi potreba ovog članka. Naravno da sam provjerio i mirnu struju izlaznih elektronki s obzirom da je pojačalo bilo na radnom stolu, i sa zadovoljstvom sam konstatirao da je sve upravo onako kao što sam podesio još nekidan. Evo tehničkih detalja kao i nekih izmjerenih vrijednosti:

Push-pull u AB-klasi, ultralinearni mod s 25% odvojka na primaru izlaznog transformatora

Negativna reakcija  -11 dB

Mirna struja izlaznih elektronki 42 mA

Upotrijebljene elektronke: 4 x KT 150, 2 x ECC 82 i 2 x ECC 83, sve elektronke su Tung-Sol

Maksimalna izmjerena snaga: 163 W pri impedanciji od 8 Ω  (4 Ω je dostupno po želji kupca)

Ulazna osjetljivost: 1,4 V za punu snagu

Harmonička izobličenja (1 kHz):

-na 1 W 0,08 %

-na 50 W 0,98 %

-na 100 W 1,5 %

-na 160 W 1,7 %

Frekvencijska karakteristika:

- na 1 W: 4 Hz - 56 kHz (+0, -0 dB)

- na 100 W: 17 Hz - 31 kHz (+0, -0,5 dB)

- na 150 W: 21 Hz - 22 kHz (+0, -0,5 dB)

Odnos signal/šum: >95 dB

Dimenzije uređaja: 473 x 400 x 225 mm

Težina: 32 kg

Cijena: 2600 €

Ovaj primjerak je po upotrijebljenom materijalu do zadnjeg detalja identičan svim prethodno izrađenim primjercima, pa ne iznenađuje da je i zvukovno identičan. Neki parametri su primjetni iz prve, poput uvjerljivosti i dinamike. No vrlo brzo ponovo postajem svjestan da za ovo pojačalo ne vrijede neke ustaljene audiofilske kategorije. Postaje potpuno nevažno svrstati ga u neke poznate zvukovne okvire, jer stvarno i nije važno da li je karakter sličniji tranzistorskom ili cijevnom zvuku. Da me netko ne bi pogrešno razumio, zvuk jest definitivno cijevni, no ne na ustaljeni, davno uobličen način. U opisu zvukovnog karaktera ovog pojačala trebalo bi se kloniti ponavljanja opće poznatih i prečesto korištenih izraza i fraza, jer bi to moglo sugerirati nepotpun, čak i pogrešan opis njegovih zvukovnih kvaliteta. Možda je najtočnija tvrdnja da je ovo pojačalo toliko superiorno da ustvari nema potrebe za isticanjem njegovih parametara. Svakako spada u red neutralnih uređaja, sposobnih za one krajnje zvukovne domete kojima stremi svaki audiofil. Mislim da je Nebojša u svom testu rekao sve, pa je ovo pravi trenutak da ja prekinem ovaj hvalospjev, reći ću još samo da je ovaj uređaj bio i ostao perjanica u Sound Carrier ponudi.