Ljetni festivali u našem susjedstvu

 

Želio bih upozoriti na dva ljetna kulturna festivala u državama koje su nam jako blizu, pa nije poseban problem otići i posjetiti neku od manifestacija, a ponuda je ne samo bogata nego i umjetnički jako vrijedna. Jedan od njih je Ljubljana festival, s programom koji obuhvaća koncerte simfonijske i komorne glazbe, kazališne predstave i međunarodnu likovnu koloniju. Drugi je Styriarte, štajerski umjetnički festival u Grazu, koji je uspio prerasti svoj početni format i etablirati se u inače vrlo bogatoj kulturnoj ponudi.

Ljubljanski ljetni festival vuče svoje korijene iz 1952. godine, kada je Ljubljansko turističko društvo organiziralo prvi Tjedan turizma. Sljedeće godine, od 4. do 13. srpnja 1953., održan je prvi službeni Ljubljanski festival, koji je ponudio raznolik program kulturnih, gospodarskih, folklornih, turističkih i sportskih događanja. Od tada festival ostaje posvećen predstavljanju kulturnih i umjetničkih sadržaja najviše kvalitete, koje izvode vrhunski umjetnici međunarodnog ugleda. Tijekom godina festival je postao temelj slovenskog kulturnog života, godišnje okupljajući oko 6300 umjetnika iz više od 55 zemalja i privlačeći desetke tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta. Na primjer, 73. Ljubljanski festival imao je više od 130 događanja, privukavši više od 64000 posjetitelja iz gotovo 60 zemalja. Dugačak popis istaknutih solista, orkestara, ansambala, dirigenta, koreografa, redatelja i glumaca koji su nastupali na festivalu potvrđuje njegovu predanost umjetničkoj izvrsnosti. Ljubljanski festival osigurava kontinuiranu isporuku javnih kulturnih dobara u kazalištu, glazbi, likovnim umjetnostima i drugim umjetničkim disciplinama. Njegov središnji događaj, međunarodni ljetni festival, uključuje koncerte simfonijske i komorne glazbe, opere, baleta i kazališne izvedbe vrhunskih domaćih i međunarodnih umjetnika. Program dodatno obogaćuje Međunarodna kolonija likovnih umjetnosti, koja svake godine okuplja slovenske i međunarodne likovne umjetnike u inspirativnom okruženju Križanki Jože Plečnika, kao i dječje i omladinske radionice koje vode etablirani umjetnici. Od 1977. godine Ljubljanski festival član je prestižne Europske festivalske udruge (EFA), koja povezuje oko 200 festivala i kulturnih mreža iz više od 45 zemalja, što odražava njegovo priznanje i ugled u međunarodnoj kulturnoj zajednici. Gledajući unaprijed, 74. Ljubljanski festival, koji je planiran od lipnja do rujna 2026., ponovno će transformirati slovensku prijestolnicu u živahno kulturno središte, predstavljajući bogat program nastupa vodećih umjetnika i ansambala iz cijelog svijeta. Kako se nastavlja razvijati, festival ostaje predan ponudi programa najviše umjetničke razine, održavajući svoj trajan utjecaj na slovenski i međunarodni kulturni život.

Posjet sadržajima Ljubljanskog festivala pruža rijetku priliku svjedočiti elitnim svjetskim izvedbama u intimnom, bajkovitom gradskom okruženju. Za razliku od mnogih većih, komercijalnijih festivala, Ljubljanski festival zadržava sofisticirani ugođaj visoke kulture, a istovremeno ostaje pristupačan i duboko integriran u živahni ulični život grada. To je nezaobilazna destinacija za one koji cijene finije detalje akustične savršenosti, arhitektonske ljepote i šarm mediteranski inspiriranih ljetnih večeri. Ovaj događaj savršeno je prikladan za ljubitelje klasične glazbe, opere i putnike koji traže vrhunski kulturni odmor. Također je značajna atrakcija za mlade profesionalne glazbenike koji žele učiti od majstora i za obitelji koje žele svoju djecu upoznati s vrhunskom umjetnošću kroz posebne radionice usmjerene na mlade.

Program ovogodišnjeg Ljubljana festivala je za nas glazboljupce prava eksplozija nevjerojatne koncertne ponude. U tom relativno kratkom intervalu bit će nastupi takvih izvođačkih imena da se čovjek može zapitati radi li možda netko listu najboljih svjetskih umjetnika. Spomenut ću samo one koji iz prve izazivaju najveću pozornost. Nevjerojatno je da se na jednoj manifestaciji mogu naći Terence Blanchard, Ravi Coltrane, Charles Dutoit, Marcus Miller, Martha Argerich, Vadim Repin, Franz Liszt Chamber Orchestra, Sergej Krylov, John Eliot Gardiner, Avi Avital, Yuja Wang, London Symphony Orchestra, Antonio Papano, Berliner Symphoniker, Khatia Buniatishvili, Staatskapelle Dresden, i nisam spomenuo sve i nisam spomenuo repertoar koji je sam po sebi nestvarno bogat i interesantan.

Styriarte je godišnji ljetni festival klasične i rane glazbe u Grazu i cijeloj Štajerskoj.  Prvi je puta održan 1985. godine nakon višegodišnje inicijative štajerskog ministra kulture Kurta Jungwirtha, koji je želio iskoristiti festival kako bi austrijskog dirigenta Nikolausa Harnoncourta približio njegovom rodnom gradu. Prvi Styriarte usredotočio se na skladatelja Johanna Sebastiana Bacha, a Concentus Musicus Wien pod Harnoncourtovim vodstvom je igrao vodeću ulogu. Andrea Herberstein bila je glavna tajnica, a Wolfgang Schuster, član Bečke filharmonije,  bio je umjetnički direktor.

Godine 1987. Harnoncourt je prvi put dirigirao drugim ansamblom na festivalu Styriarte, to je bio Chamber Orchestra of Europe. Događajem „Festival za Haydna“ u dvorcu Eggenberg Styriarte je postigao svoj prvi značajniji javni uspjeh a prodaja ulaznica dosegla je milijun šilinga.

Godine 1988. tadašnja direktorica festivala Andrea Herberstein je otišla, a Christopher Widauer ju je naslijedio na mjestu programskog direktora. Godine 1989. barokna župna crkva u Stainzu, gdje je Harnoncourt održavao koncerte s Concentus Musicusom i Zborom Arnold Schoenberg, postala je prvo mjesto izvan Graza i od tada je ostala ključna lokacija za štajerski festival.

Nakon što je prethodnog ravnatelja, Christophera Widauera, 1991. zamijenio sadašnji umjetnički ravnatelj Mathis Huber, Styriarte je uveo još jednu inovaciju. Umjesto da svake godine festival posveti jednom poznatom skladatelju, što je bila dotadašnja praksa, od te godine je tema u fokusu festivala. Uprava festivala uspjela je angažirati još jednog međunarodnog umjetnika za Styriarte, a to je bio nitko drugi nego Jordi Savall.

Uspjeh Styriartea nastavio se i u sljedećim godinama, s popunjenošću od gotovo 90 % koja se gotovo uvijek postizala. Nadalje, Styriarte se postupno širio na druge lokacije u Štajerskoj,  poput rimskog kamenoloma u Wagni, benediktinske opatije sv. Lambrechta i opatije Rein. Godine 2003. je dvorana Helmut List Halle prvi put korištena kao mjesto održavanja Styriartea. Štajerski se festival etablirao i izvan granica Štajerske. Godine 2005. operna produkcija Bizetove Carmen s Nikolausom Harnoncourtom izazvala je međunarodnu senzaciju, a 2007. godine prijenosi Austrijske radiotelevizije  uspješno su dosegnuli publiku izvan koncertnih dvorana. Godine 2008., slijedeći primjer Bayreuthskog festivala i Metropolitanske opere u New Yorku, prvi put je uvedeno javno prikazivanje, a uvodni koncert je održan na glavnom trgu u Grazu, čime je Styriarte postao dostupan širokoj publici.

Osim Concentus Musicus Wien, ansambla za ranu glazbu kojim je do 2015. godine ravnao Nikolaus Harnoncourt, Chamber Orchestra of Europe je postao drugi omiljeni ansambl festivala Styriarte. Vodeći izvođači rane glazbe, poput Jordija Savalla, Quatuor Mosaiques, Armonico Tributo Austria i Il Giardino Armonico, sada su redoviti gosti štajerskog festivala. Grad Graz, glavni grad Štajerske, sa svojim poznatim povijesnim trgovima i dvoranama, čini festivalsku kulisu. Najvažnija mjesta za izvedbe u Grazu su Stefaniensaal, Helmut List Halle, dvorac Eggenberg i župna crkva u Stainzu.

Ova obadva ljetna festivala su u našem susjedstvu i stvarno su nam lako dostupna. Sigurno ću ovog ljeta često putovati na relaciji Zagreb – Ljubljana, jer neću moći odoljeti takvim sadržajima, uostalom, karte za koncert Marthe Argerich sam već kupio, a to sigurno nije kraj.

Završni koncert ovogodišnjeg izdanja Styriarte, veliki finale, izvodi Jordi Savall sa svojim ansamblima i solistima, uz grandiozan repertoar. Trebam li uopće reći da sam karte za taj događaj kupio čim su se pojavile u prodaji? Styria, here I come!