Sergio Peresson - graditelj violina
Rođen 1913. godine u Udinama u Italiji, Sergio Peresson je napravio svoju prvu violinu 1943., prije nego što je 1947. preselio u Caracas u Venezueli. Tamo je prvenstveno popravljao instrumente za Simfonijski orkestar iz Venezuele, ali je imao i skromnu proizvodnju novih instrumenata. 1963. je preselio u Philadelphiju i zaposlio se u tvrtki William Moennig and Son. Pod okriljem Moennigove radionice i trgovine Peresson je konačno mogao vidjeti i kopirati najbolje instrumente. Izradio je mnoge kopije starih majstora, između ostalog i kopiju Spalding Guarneri del Gesu iz 1743., u vlasništvu koncertmajstora Normana Carola. No time je u stvari stekao loš glas među muzičarima. 1971. je napustio firmu Moennig i osnovao radionicu u svom domu u Haddonfieldu, New Jersey. Općenito se smatra da su najbolji Peressonovi instrumenti izrađivani otprilike od sredine 1970-ih do ranih 1980-ih.
Najveći i najpoznatiji solisti koji su svirali na Peressonovim instrumentima su Isaac Stern, Yehudi Menuhin, Ivan Galamian, William DePasquale, Pinchas Zukerman, Norman Carol, Jaime Laredo, Eugene Fodor, Maria Bachmann, Lenuta Ciulei, Mstislav Rostropovich, Jacqueline du Pre, i Alexander Markov, koji je izveo svoju poznatu snimku Paganinijeva 24 capricea na Peressonovoj violini iz 1970.
Peresson je uglavnom gradio violine i viole, ali njegova violončela su posebna klasa, u svakom pogledu izuzetna. Norman Carol, bivši koncertmajstor Philadelphia Orchestra i vlasnik dviju Peressonovih violina, ga je nazvao najistaknutijim i najznačajnijim graditeljem violina na svijetu.
Mada je u svom posjedu imala dva Stradivarijeva violončela, od 1970. glavni izvođački instrument Jacqueline du Pre je bilo Peresson violončelo. Te godine ga je svirala i na snimanju uživo Elgarovog koncerta za violončelo, s Barenboimom kao dirigentom Philadelphia Orchestra. Nakon njene prerane smrti instrument je neko vrijeme bio kod Alison Eldridge, a kasnije ga je Barenboim dao na korištenje Kyrilu Zlotnikovu iz Jerusalem Quarteta.
Godine 1982. je Peresson prestao primati nove narudžbe za svoje instrumente zbog nemogućnosti da te narudžbe i realizira. Po riječima njegove supruge Margit, u to je vrijeme postojala lista čekanja od 180 glazbenika koji su naručili njegove instrumente.
Iako njegovi instrumenti zvuče slično kao i Stradivarijevi ili Guarnerijevi, Peresson je volio misliti da postoji i poseban Peressonov zvuk. Čvrsto je vjerovao da su najvažniji elementi u svakom glazbenom instrumentu lijep i bogat ton, projekcija snage i osjetljivost na prste svirača. Usporedio je izradu violine sa sviranjem, jer se u oba slučaja istinski veliki mogu lako razlikovati od dobrih. Nakon njegove smrti gospođa Peresson je poslala poruku u ime svog pokojnog supruga:
"Moji instrumenti su moj vlastiti uzor, a po mom mišljenju glavne odlike idealne violine, viole ili violončela su ljepota, kvaliteta, ujednačenost i jasnoća tona, bogat kolorit, snažna projekcija te brz i lak odziv."
Sam Sergio Peresson je pričao kako su se neki ljudi čudili kad su čuli za koga on gradi violončelo, jer Jacqueline du Pre ima Davydov Strad i Gofriller. Što će njoj Peresson čelo? No ona je sigurno znala što će joj jedan takav moćan instrument.
Rostropovich je također prepoznao potrebu za instrumentima modernih majstora. Posjedovao je violončelo Sergia Peressona i koristio ga je kad god je trebao snažniji i masivniji ton.
Prije nekoliko godina sam bio na koncertu Jerusalem Quarteta u Grazu. U programu sam pročitao da član kvarteta, čelist Kyril Zlotnikov svira instrument koji je bio u vlasništvu Jacqueline du Pre. Tek sam tada saznao za cijelu ovu priču o Sergiu Peressonu, i moram priznati da sam bio pod dojmom činjenice da sjedim otprilike 5 metara od violončela koje je Jacqueline du Pre držala u rukama. Na repertoaru je bio Dvoržakov američki kvartet, i dva kvarteta Bele Bartoka. Izvedba je bila vrhunska, no bio sam uglavnom prikovan i okom i uhom na Peresson violončelo. Nikad u životu nisam čuo takvu artikulaciju čela, pogotovo u donjem registru.
Primjedbe
Objavi komentar