Zbirka Düben je zbirka glazbenih rukopisa nazvana po izvornom kolekcionaru Gustafu Dübenu, koja se čuva u Sveučilišnjoj knjižnici Uppsala univerziteta u Švedskoj. Sadrži velik dio barokne glazbe 17. stoljeća, s posebnim značajem zbog jedinih sačuvanih kopija mnogih djela, posebice djela Dietericha Buxtehudea.
Naslovna stranica ciklusa Membra Jesu nostri
Zbirku su od 1640-ih počeli sastavljati prvo Gustaf Düben, i kasnije članovi njegove obitelji koji su bili na položajima u Kraljevskom dvorskom orkestru. Obitelj Düben je švedska obitelj porijeklom iz Saske, čiji su članovi bili uzdignuti u švedsko plemstvo. Tijekom 17. stoljeća su izvršili značajan utjecaj na glazbu Kraljevskog orkestra, skladajući, i što je posebno važno, skupljajući djela mnogih autora. To je rezultiralo nevjerojatnom zbirkom, danas poznatom kao zbirka Düben. Naposljetku je zbirka 1732. oporučno ostavljena Sveučilišnoj knjižnici Uppsala. Budući da je glazba koju je sadržavala do tada već bila izvan mode, ostala je tamo, zapuštena ali netaknuta, veći dio 18. i 19. stoljeća. Naposljetku ju je 1880-ih katalogizirao knjižničar Anders Lagerberg, i nakon što ju je primijetio gostujući njemački glazbenik, privukla je pozornost muzikologa jer je sadržavala kopije prethodno nepoznatih djela Buxtehudea, i kasnije zbog sveukupnog značenja u procjeni glazbene povijesti 17. stoljeća. Popis vokalnih djela je prvi napravio 1946. Folke Lindberg, a instrumentalna djela je 1968. katalogizirao Erik Kjellberg, no ništa od toga nije bilo objavljeno. Ono što je u stvari najvažnije, kompletna zbirka je digitalizirana i 2006. objavljena, i tako je postala dostupna širokoj javnosti.
Jedini postojeći portret Dietericha Buxtehudea
Zbirka u cjelini najvećim je djelom rezultat rada njezinog izvornog sastavljača, koji je uz sve svoje glazbene obaveze bio i strastveni kolekcionar. Ukupno se radi o nevjerojatnoj brojci od otprilike 2300 glazbenih djela, što u rukopisu (mnoga u autografu), što u tiskanom obliku. Sadrži vokalna i instrumentalna djela više od 300 skladatelja iz Njemačke, Italije, Francuske, Poljske, Engleske, baltičkih zemalja i Švedske, kao i velik broj djela anonimnih autora. Jezgra, koja se općenito smatra djelom Gustafa Dübena, podijeljena je u pet svezaka, Mottetti e concerti datirajući otprilike iz 1660-ih. Talijanski i njemački skladatelji približno su podjednako zastupljeni. Osim spomenutog, zbirka uključuje razne slobodne listove, kao i rukopise s autografima dobivene izravno kroz osobne kontakte s vodećim skladateljima tog doba, te tiskana izdanja, osobito glazbe Heinricha Schütza. Dübenova dva sina, koji su ga naslijedili početkom 18. stoljeća, dodali su djela iz svog vremena, uglavnom francusku opernu glazbu pod utjecajem Lullya, u tiskanoj i rukopisnoj formi.
Kao i kod sačuvanih sjevernonjemačkih zbirki tog vremena, ona sadrži mnoga talijanska djela što ukazuje na činjenicu da su njemački glazbenici bili u dobrom kontaktu s talijanskom crkvenom glazbom i njezinim razvojem kroz 17. stoljeće. Mnoga su djela jedini sačuvani primjerci. Zbirka uključuje djela Monteverdija, Carissimija, Bernharda, Hammerschmidta, i mnogih drugih. Iz svega toga se može naći potvrda da su talijanski glazbenici radili u Njemačkoj i doprinijeli u prenošenju rimskog stila u sjevernu Njemačku.
Audiofilsko glazbeno izdanje izdavačke kuće Proprius
O značaju zbirke govori i podatak da je otprilike 60 % danas poznatog Buxtehudea došlo iz zbirke Düben. Membra Jesu nostri, ciklus od sedam kantata, je posvećen Gustafu Dübenu, i postao je jako poznat, a otkriven je u zbirci. Muzikolozi su naravno odmah bili svjesni velikog značaja te opsežne građe. Odlična stvar je i da su se nakon javne objave zbirke mnogi glazbenici naglavačke bacili na tu glazbenu građu, svirajući i izdajući glazbena izdanja, na radost svih glazboljubaca, obogaćujući svijet tom dotada nepoznatom glazbom. To traje sve do danas, a trajat će i dalje.
Primjedbe
Objavi komentar