Kako vidim kompjuterski audio

                                                  

U ovom tisućljeću je digitalna tehnologija snimanja i masteriranja nedvojbeno dosegnula visoku razinu. Reprodukcije ponajboljih master zapisa mogu se ubrojiti u one koje su se najviše približile zvuku žive izvedbe. Ako postoji skepsa prema ovoj tvrdnji, trebalo bi čuti što o tome misle nesporni autoriteti ovog područja, padaju mi na pamet Peter McGrath i Jan-Eric Persson. Ti su ljudi dobitnici brojnih nagrada iz područja snimanja u različitim formatima. Ovo sve spominjem samo zato što primjećujem da se u jednom dijelu audiofilskih krugova vrlo teško ili čak nikako ne prihvaća da danas postoji nešto što nas je više nego ikada u povijesti približilo živoj izvedbi. 

Kako su se digitalni master zapisi pohranjivali na memorijske jedinice kompjutera, logično je bilo da su kompjuteri počeli služiti i za reprodukciju. Ideja je u stvari genijalna. Kompjuter ima mogućnost izravne reprodukcije master zapisa, bez svih onih do tada neophodnih ali po zvuk degradirajućih postupaka prebacivanja na fizički medij. No ne može se reći da je došlo i do jednostavnog rukovanja, jer za vrhunski rezultat u kompjuterskom audiju treba jako puno truda, potrebna je i određena doza informatičke pismenosti i spretnosti, kao i spremnosti na učenje, a postavke su stvarno posebno poglavlje. To je možda i najveći razlog zašto audiofili, pogotovo oni s podužim stažom, teško i nerado ulaze u to područje. A u stvari truditi se je moralo uvijek, ako se sjetimo gramofona i svega što je trebalo učiniti, od izbora baze, ručke, zvučnice, phona, smještaja, a tek podešavanja, i nikad niste mogli biti sigurni da je sve idealno. Možda su nas CD-plejeri uljuljkali u iluziju da je sve jednostavno.

Smatra se da je DSD superioran visokorazlučivi audioformat. Za mene tu nema dvojbe, kad sam prvi put čuo DSD mastere reproducirane nativno, bez ikakve pretvorbe od početka do kraja, počeo sam stvarati novu kolekciju u DSD-u. Treba reći da pure DSD danas nije nikakva rijetkost, postoje web-trgovine gdje se mogu kupiti, a katalog je svakim danom sve veći i veći. I tu stvarno nema izbora, ako se želi to slušati, jedini način je kompjuter. 

Moram reći da sam veliki zagovornik kompjuterskog audija. Ušao sam u to nedavno, negdje 2018. godine, i prvo me je privukla praktičnost, zatim sam otkrio hi-res, i na kraju DSD. Naravno da su na to utjecali i DAC-ovi koji su to mogli popratiti. Kad se svime time jednom ovlada, tada stvari postaju krajnje jednostavne. Uopće neću ovdje govoriti o ustroju samog kompjutera, koji procesor, koji operativni sustav, koliko RAM-a, koji softver, koja i kolika memorija i slično. To treba odabrati svatko za sebe, vođen vlastitom idejom. Najbolje je početi od kompjutera koji se već ima, pa ga opremiti softverom, nahraniti ga datotekama i igra može započeti. Kao i uvijek, od krucijalne važnosti su prijatelji koji se u tome snalaze i spremni su vam biti na usluzi, dijeliti s vama informacije i savjete. Eto, i digitalija zbližava ljude, ne samo glazba.

Kad sam spomenuo praktičnost, prvenstveno sam mislio na nepostojanje audiokolekcije u fizičkom obliku. Dobar dio života su me opterećivali ormari s pločama i police s CD-ima, a sve to je postajalo sve teže i teže pretraživati kako je kolekcija rasla. S digitalnom kolekcijom sve se pojednostavilo, s jednim ili dva slova koja upišete u tražilicu već vam se željeno pojavi i u dva klika vi već svirate. Ne manje važno, kad jednom postavite kompjuter kao dio audiosustava, dostupni su vam i svi streaming servisi kao i sve internetske radiostanice. Kao i video-streaming. I to sve za cijenu manju od cijene koliko je koštao ne bogzna kakav CD-plejer. S laptopom cijene cca 700 € možete imati vrhunski front-end. To mi se čini jako jeftino, pogotovo kad se sjetim kako smo spremno kupovali gramofonske zvučnice od 1000 € naviše, a gdje je još cijena baze, ručke, i phona, a trebate i CD-plejer, i tjuner, naravno. Uz kompjuter trebate samo vrhunski DAC, i to je to. 

Od kada sam se riješio slušanja sa ploča i CD-a i postavio kompjuter kao glavni i jedini izvor glazbe u svim nefizičkim oblicima i formatima, čuo sam više različite i nove glazbe nego u cijelom životu prije toga. Svima od srca želim isto.