Sound Carrier DAC Premium

                                                        

Iskreno i čvrsto vjerujem da je DAC glavna i svakako najvažnija audiokomponenta današnjice. Moj osobni interes i pozitivna emocija prema DAC-ovima proizlazi iz činjenice da sam posredstvom digitalne tehnologije u glazbenom pogledu profitirao kao nikada ranije u životu. Kompjuterski audio, streaming servisi i internet radiostanice su glazbu učinili dostupnijom nego ikad. Nekoliko albuma koji su izašli prije dan-dva ja sam već preslušao. I za nas audiofile ne manje važno, sve to zvuči prokleto dobro. A da bi mogli uživati u najboljem mogućem zvuku, treba nam adekvatan DAC. 

Moja želja je da imam u ponudi nekoliko DAC-ova različitih mogućnosti i performansi. To je dovelo do uređaja kojeg danas želim predstaviti: Sound Carrier DAC Premium. Baziran je na DAC chipu ESS ES9038Q2M. Može reproducirati PCM do 32 bita 768 kHz, i DSD 512. Uređaj ima dva ulaza: standardni koaksijalni RCA, i USB za koji je zadužen USB interface firme Amanero. Za Windowse treba instalirati driver, koji omogućuje nativnu DSD reprodukciju. Ovo je i prvi Sound Carrier DAC koji ima volume control. Upravlja se encoderom, a ugrađeni displej pokazuje odabrani ulaz, glasnoću, i reproducirani format. Displej se gasi nakon tridesetak sekundi da mu se osigura što veća trajnost, a ponovo ga aktivira bilo koja promjena. Analogna sekcija je hibridna, cijevna sa ECC 82 + MOSFET, predstavljena već ranije u modelu DAC Tube 2, dodatno prilagođena digitalnom dijelu. Napajanje je potpuno odvojeno za digitalnu i analognu sekciju, a za analognu je dodatno stabilizirano. Izlazni signal je 2 V pri izlaznoj impedanciji od 600 Ω. Dimenzije uređaja su 395 x 275 x 105 mm, težina 5,1 kg. Cijena uređaja je 1135 €.

Želio bih uređaj opisati zvukovno, pa sam za to odabrao nekoliko albuma u različitim formatima. Prvo sam slušao novi DG album: Shostakovich violin concertos 1 & 2, sa solisticom Baibom Skride, Boston Symphony orkestrom i Andrisom Nelsonsom. To je high-resolution 24/96. Prvi zvukovni dojam je nametnuo riječ ozbiljnost. U prvom, polaganom stavku koji  ima vrlo tihih dionica, one su čujne do savršenstva. No ono što posebno plijeni pozornost su drveni puhači, reproducirani toliko nenametljivo, a vrlo prisutno i uklopljeno u ostatak orkestra. Uočljivi su i detalji kojih ima u izobilju, ali i kohezija koja je možda i najdominantnija karakterna crta ovog DAC-a. No kad se pojave timpani onda postaje jasno da DAC svira ekstremno nisko, uz dinamiku koju se i očekuje od high-resolution formata. Solistica je timbralno točna bez ijedne zamjerke, uz adekvatnu poziciju prema orkestru. 

Album Homeland je pravi DSD 256. Izvođači su pijanistica Judith Jauregui, Orquesta Sinfonica de Castilla y Leon, te dirigent Kaspar Zehnder. Djela su Griegov klavirski i Noći u španjolskim vrtovima Manuela de Falle. DSD format se iskaže odmah od početka, dajući Griegovom prvom stavku i ljepotu i ozbiljnost, uz dinamiku koju isprva ne očekujete. No puna mjera dobrog zvuka se dobije u drugom stavku, kad se nakon uvodnog dijela stavka počinju pojavljivati violončelo, drveni puhači, i nenametljivi gudači, a svi doslovno izranjaju na površinu scene, uzimajući si točno onoliko prostora da sve djeluje prirodno i skladno. Klavir je doslovno priča za sebe, svira vrlo tiho a uvijek itekako čujno, ali i gromoglasno kad se to od njega traži. Treći stavak počinje u izrazitoj dinamici, potvrđujući ono što već znamo o DSD-u kao o izrazito dinamičnom formatu. Da zaokružim dojam moram spomenuti i timbralnu točnost koja se u toj mjeri čuje samo uživo.  Kod de Falle postaje jasno zašto se album zove Homeland, to je prava muzička poruka o autorovoj ljubavi prema domovini.

Završit ću s albumom I Want You singapurske pjevačice Vanesse Fernandez u DSD 512 formatu. Tu se Vanessa vraća u 70-e R&B klasike. Spada u albume koje bi svaki ljubitelj DSD-a trebao imati. Koliko god da tu nema akustičnih instrumenata osim povremeno gitare, nimalo mi nije teško biti svjestan nevjerojatnog zvuka ovog albuma. Vokal je tečan, djeluje vrlo ležerno, bez ikakvog izleta u ekstravaganciju bilo koje vrste. To su obrade poznatih songova raznih izvođača, ali u kojem god instrumentalnom postavu da se radi sve je nevjerojatno živo, poletno i optimistično. I opet se nameće sklad kao dominantni zvukovni parametar. Moram priznati da ovaj album glazbeno ne spada u moj primarni interes, no vrlo  rado ga slušam radi odličnog zvuka. Svaki puta dođem do iste misli, a to je da ne možete ovakav zvuk snimiti slučajno, već morate prokleto dobro znati što radite. 

I eto, na kraju je ispalo da sam možda više govorio o glazbi koju sam slušao nego o DAC-u koji opisujem. No iskusnom audiofilu će to vjerojatno reći više nego gomila tehničkih parametara, ili opis prepun jakih brojki. Konačno, pa sve to i jest radi glazbe.