Gramofonsko pretpojačalo Number Nine

                                             

Gramofon živi uspješan život u svom drugom stoljeću postojanja, i mada su mu mnogi proricali skori kraj još uvijek se ne da, pokazujući žilavost i neuništivost koju gospodin Thomas Alva Edison nije mogao ni sanjati kad je napravio svoj fonograf. U današnje doba gramofon odolijeva prvenstveno zbog svog šarma. Iznenađujuće puno mladih audiofila se okreće gramofonu zato jer im je to fora,  jer je to cijeli ritual koji se sastoji od kupovanja ploča i formiranja vinilne glazbene kolekcije, i samog rukovanja koje je do bola zabavno. Od brisanja prašine, do čišćenja igle, preko svih mogućih podešavanja koja su za gramofon neophodni. Ponuda na tržištu itekako prati taj trend, mogu se kupiti mnogi gramofoni svih cjenovnih razreda, i stalno se izdaju novi vinili. Stari audiofili se naravno ne daju, a i zašto bi se dali, kad su cijeli život skupljali ploče i imaju kolekcije koje se broje u debelim tisućama ploča. Dakle, gramofon nije mrtav!

Kad se govori o gramofonu vrlo je važno naglasiti da je on bio i ostao etalon dobrog zvuka, a  bio je i neprikosnoveni front-end. No treba reći i to da se dobar zvuk s gramofonske ploče ne podrazumijeva sam po sebi. Za vrhunski sonični rezultat itekako se treba potruditi, od izbora baze, ručke i zvučnice, do smještaja i podešavanja. I tek sada dolazimo do krucijalno važnog sklopa u lancu audiosignala, a to je phono pretpojačalo. Električki audiosignal koji zvučnica očita s gramofonske ploče je toliko slab, krhak i lomljiv, da u svom izvornom obliku nije ni za kakvu upotrebu, već ga treba prvenstveno pojačati i obraditi. Stvar ozbiljno komplicira i RIAA ekvalizacija, koja je standard za izradu ploča. Pojednostavljeno rečeno to je potiskivanje bas područja i pojačavanje visokotonskog pri snimanju i izradi, a pri reprodukciji se mora učiniti obrnuto, da se ponovo dođe do linearnog frekvencijskog spektra. Kad se uzme u obzir i da gramofonske zvučnice postoje u svoja dva osnovna oblika, a to su moving magnet (MM), i moving coil (MC), i po izlaznim parametrima se uveliko razlikuju, tek tada postaje jasno da  kvalitetno univerzalno phono pretpojačalo nije jednostavno ni  konstruirati ni  proizvesti. 

Godinama (i desetljećima) sam proizvodio cijevna pretpojačala s integriranim cijevnim phonom, a sve je bilo zasnovano na vrhunskim NOS cijevima, garantirajući vrhunski zvuk. No ponuda NOS cijevi je postajala sve skromnija kako je vrijeme prolazilo, i postalo je sve teže i teže nabavljati NOS cijevi za proizvodnju uređaja. Okrenuo sam se poluvodičkoj tehnologiji, napravio razvoj, te počeo proizvoditi phono kao zasebnu komponentu. Tokom svog bavljenja pretpojačalima konstruirao sam devet različitih phono sklopova, od cijevnih do tranzistorskih. Sedma konstrukcija koristi op-ampove, i taj uređaj proizvodim i danas i zove se Phono Seven. No od svih svojih phona najrađe slušam Number Nine, koji je zadnja, deveta konstrukcija (vjerojatno i posljednja). Ime sam mu odabrao ne samo zato što je to moj deveti phono, nego i kao aluziju na pjesmu Beatlesa s Bijelog albuma. 

Number Nine je poluvodički phono, napravljen u najboljoj maniri klasične tranzistorske tehnike. Točno tako kao da su još uvijek sedamdesete godine prošlog stoljeća, ali uz korištenje standarda i materijala koje nudi današnjica. Ima dva ulaza, MM i MC, koji se selektiraju preklopnikom na zadnjoj strani uređaja. To omogućuje da se koriste dva gramofona (ili gramofon s dvije ručke), jedan s MM a drugi s MC zvučnicom. U MM sekciji koristi 3 tranzistora BC 547C i jedan BC 337. Sklop RIAA je napravljen aktivno, u sklopu negativne reakcije, uz primjenu pomno odabranih vrlo kvalitetnih folijskih kondenzatora, što je rezultiralo živim dinamičnim optimističnim zvukom. MC sekcija je napravljena s najniskošumnijim op-ampovima koji se mogu naći na tržištu, s LT 1115. Ima mogućnost podešavanja gaina i ulazne impedancije, da se maksimalno prilagodi različitim MC zvučnicama. Podešava se pomoću DIP-preklopnika, kroz pomični prozorčić na gornjoj strani uređaja, bez potrebe za otvaranjem. Napajanju je posvećena posebna pozornost. Stabilizator napona je isto napravljen s tranzistorima, koristi BC 639 i BD 139 u darlingtonovom spoju. Referentni napon se dobiva sa zener diode BZX18/C27. Postoji još i 7812, integrirani stabilizator napona, a tih 12 volti se koristi isključivo kao napon za preklapanje releja za selekciju ulaza, i napajanje male LED-ice u mrežnom prekidaču. Cijeli phono je napravljen u dual-mono konfiguraciji, i to doslovno. Lijevi kanal ni ne zna da postoji desni, i obratno. Do te mjere da su na mrežnom transformatoru i dva odvojena sekundarna namota, svaki za jedan kanal. Već spomenutih 12 volta isto ima svoj poseban namot na trafu. A budući da se radi o phonu koji obrađuje ekstremno slabe signale, da se ne bi uvuklo ili induciralo nekakvo neželjeno brujanje, mrežni transformator je oklopljen u zasebnom željeznom kućištu, zaliven zaljevnom masom i vakumiran, pečen, i tek tada ugrađen u kućište phona. I još je unutar kućišta željeznom pregradom odvojeno napajanje od aktivnog sklopa. Ziher je ziher. 

MM ulaz ima 42 dB pojačanja uz ulaznu impedanciju 47 kΩ/150 pF, i tu nema nikakvih podešavanja. MC predstupanj ide do još dodatnih 30 dB pojačanja, u zavisnosti od podešenog gaina. Može prihvatiti MC zvučnice od 0,1 - 1 mV izlaznog napona, uz ulaznu impedanciju od 50 Ω do 1 kΩ. Upute za podešavanje su vrlo jednostavne, i kupcima ih šaljem mailom. Prednja ploča uređaja može biti u srebrnoj ili crnoj boji, već po želji kupca. Dimenzije uređaja su 396 x 277 x 85 mm, težina 5.5 kg. Cijena se nije mijenjala godinama i iznosi 660 €.

Phono Number Nine se uspješno izvozio u Ameriku i bio je dio izvozne kvote Sound Carrier proizvoda u godinama kad je izvoz iznosio čak 82% proizvodnje. Kao i tih godina, tako i danas, Number Nine je bio i ostao vrhunski phono. Kad se samo sjetim velikog broja najboljih gramofona i zvučnica koji su svirali s "devetkom", uvijek uz vrhunski rezultat, ne mogu ne osjetiti zadovoljstvo i ponos. Number Nine je phono za sva vremena.