300 B – po tko zna koji put

 

Ove jeseni imam neuobičajeno puno posla, više nego proteklih godina. Stalno ima servisa, bilo je nekih prodaja uređaja koje imam na zalihi, ima i narudžbi, pa sam bio prisiljen malo odložiti neke projekte koje sam već bio započeo. Kako sam ja „one man band“, moram racionalno planirati svoje kapacitete i svoje vrijeme da najoptimalnije zadovoljim svoje poslovne planove, što nije uvijek lako ostvariti u kratkom vremenu. Uređaje sa moje zalihe koji su našli mjesto kod novih vlasnika treba što prije nadomjestiti novima, a stalno se pojavljuju neki novi prioriteti, poput izrade uređaja po narudžbi ili uređaja koji dolaze na servis. Drugim riječima, trenutno sam zaposlen preko glave, što je svakako dobro, no ipak više volim mirniji i laganiji tempo. No ipak sam uspio uz sve nabrojano progurati nešto što sam odlučio uvijek imati u kući, a to su 300 B monoblokovi Da Capo al Fine.

Svakako je bila od pomoći okolnost da sam imao gotova, već prethodno napravljena i plastificirana kućišta. To je dio izrade koji mi je najteži i koji najduže traje, tako da mi je ostala samo izrada transformatora, štampanih ploča, i u konačnici montaža i puštanje u pogon. Elektronke sam već prethodno bio nabavio, a ostali elektronički materijal je isto tako bio ranije naručen i praktički sve je bilo u kući. U svakom danu sam posvetio neki trenutak izradi 300 B monoblokova, i uspio sam malo po malo, fazu po fazu, doći do kraja i prošli tjedan u petak sam monoblokove završio i pustio u pogon.

Već sam ranije na ovom mjestu detaljno opisao sve detalje izrade 300 B monoblokova Da Capo al Fine, tako da se neću ponavljati opisujući ponovo to isto. No ovog puta ću se usredotočiti na razlike između ovog zadnjeg prema predzadnjem paru kojeg sam napravio. Naravno da se radi o istom uređaju, električka shema je do zadnjeg detalja ista, no ovaj put je za neka mjesta odabran drugačiji elektronički materijal. Krajnji rezultat odnosno zvuk svakog audiouređaja prvenstveno zavisi od odabranog bazičnog koncepta, no jednako je značajan i zbir zvukovnih utjecaja svih ugrađenih dijelova, kao i upotrijebljenih elektronki. Iz svega ovoga može se zaključiti da je jako važan odabir dijelova pri usuglašavanju željenog kolorita pojačala, i tu je potrebno poprilično iskustvo da bi krajnji rezultat bio zadovoljavajući. No moj minuli rad i iskustvo su mi  itekako omogućili da se mogu sigurno kretati putevima izbora dijelova, zadovoljavajući onu kreativnu dimenziju koja kao posljedicu donosi nešto novo.

Ovaj put sam u napajanju uređaja odabrao elektrolitske kondenzatore Nichicon, koji imaju odličnu reputaciju. Nichicon je prepoznat kao globalni lider u proizvodnji elektrolitskih kondenzatore za sve primjene, i često ih možete naći u mnogim profesionalnim uređajima kao i u vozilima, no ono što je za nas važno je da su Nichicon elektroliti itekako afirmirani u audiju, i to prvenstveno u cijevnim audiouređajima. Ne manje važno, odabrao sam long life verziju koja je uvijek nešto skuplja, no u konačnici nudi životni vijek koje se u normalnom korištenju proteže možda i preko pedeset godina. Moje prethodno iskustvo je sa Nichicon elektrolitima jako povoljno. Kad sam ih god upotrijebio u napajanju uređaja uvijek sam u konačnici dobio živ i dinamičan zvuk uz obilje detalja. Konačno, svaki audiouređaj ustvari modulira vlastiti power supply, pa ne treba čuditi veliki značaj i utjecaj upotrijebljenih elektrolitskih kondenzatora. Postoji još jedno kritično mjesto u SE triodnom dizajnu, a to je katodni elektrolit izlazne elektronke, u ovom slučaju 300 B. I za to mjesto sam odabrao Nichicon, sukladno prethodnom dobrom iskustvu.

Kad već govorimo o elektrolitskim kondenzatorima u SE dizajnu, nevjerojatno je kako i koliko na zvuk utječe katodni elektrolit elektronke u prvom stupnju pojačanja, u ovom slučaju ECC 82. Za taj mali i teško uočljiv element sam odabrao japanski Panasonic. Usuđujem se tvrditi da sam za svaku poziciju unutar SE dizajna isprobao različit asortiman elektroničkog materijala, pa sam time stekao vrijedno iskustvo pri podešavanju ukupnog kolorita svojih proizvoda. Katodni elektrolit Panasonic donosi živo i veselo cvrkutanje u srednjem i visokotonskom spektru, uz poštivanje ukupnog ujednačenog tonskog spektra. Još je jedan Panasonic elektrolit na isto tako važnom mjestu, a to je paralelno žarnoj niti odnosno katodi 300 B, a smješten je na samom podnožju da bude što bliže katodi. Tako smješten elektrolit omogućava transfer audiosignala sa obadva izvoda žarne niti odnosno katode. Sve je to čujno, i svakako se isplati takvom detalju posvetiti pažnju.

Ovaj put sam kao vezne kondenzatore odabrao njemačke polipropilenske kondenzatore Mundorf MCap Supreme Classic. Oni prezentiraju izvrsnost audioperformansi kao i nevjerojatnu kvalitetu izrade. Dizajnirani su za zahtjevne audiofilske i profesionalne potrebe, garantirajući zvukovnu reprodukciju uz nevjerojatnu transparentnost, i svakako odgovaraju na potrebe najboljih high-end uređaja. Mada su mnogostruko skuplji od WIMA MKP 10 polipropilenskih kondenzatora koje inače ugrađujem, još su uvijek u razumnom i dostupnom cjenovnom rangu koji ne graniči s ludilom. U svakom slučaju za high-end uređaje ovakav izbor bi trebao biti minimum. Zvukovno gledano s njima cijeli frekvencijski spektar djeluje prošireno, ide i više i niže, uz minimaliziranje izobličenja koja unose kondenzatori na putu signala. Bilo da se dizajnira novi audiouređaj ili modificira postojeći, Mundorf MCap Supreme Classic donosi superiornu zvukovnu točnost i vjernost, za još bogatije slušno iskustvo. Ako u ovom paru monoblokova postoji nešto posebno, onda je to svakako ovaj izbor veznih kondenzatora.

Već neko vrijeme u audiosvijetu kolaju priče o nevjerojatno dobrim kineskim kablovima, koji zvuče odlično a nalaze se u krajnje skromnom cjenovnom razredu. Samo je jedan način da se ta priča potvrdi ili opovrgne, pa sam nakon pročitanih pozitivnih testova naručio kineski interkonekcijski kabel XSANGSANE SP-6008AG. Radi se o balansiranom posrebrenom bakrenom kablu s dvostrukim opletom. Napravio sam dva interkonekcijska kabla od jednog metra, a terminirao sam ih WBT RCA konektorima. Ostavio sam ih na signalu iz tjunera čitavih sedam dana da se usviraju, i nakon toga sam ih kritički preslušao. Iz prve sam uočio izvrsno srednje i visokotonsko područje koje me je u nekim trenucima znalo podsjetiti na Sumićeve srebrne kablove. U prvi tren mi se učinilo da je bas područje malo potisnutije, mada odlično iskontrolirano i prezentno, no nakon nekoliko dana slušanja više nisam bio siguran u taj prvi dojam, jer se bas područje pretvorilo u jednakovrijedno ostatku spektra. Da li se je to još trebalo usvirati ili sam se ja priviknuo, više nije ni važno. Kabel je vrlo dobar i tko god ga odabere napravio je dobar posao. Nakon tog i takvog iskustva sam bez imalo dvojbi odabrao taj kabel za ugradnju u monoblokove kao vezu između ulaznog RCA konektora i prve elektronke u uređaju.

Ovog puta sam upotrijebio elektronke 300 B Psvane Hi-Fi Series, te 5687 ECG Philips i ECC 82 Tungsol. Sve te elektronke su najblaže rečeno jako dobre, naravno da uvijek ima i boljih koje su u pravilu i mnogostruko skuplje. Ono što svakako mogu reći je da je zvuk u cjelini odličan. Oduševljavaju me detalji, timbar, dinamika, živost, vokali, klavir, muzikalnost, kontrola. Mogao bih nabrajati i dalje jer odličnih parametara stvarno ima. Kao i puno puta ranije, tako i sada želim biti dokraja objektivan i pošten i isto tako spomenuti ono što je loše, međutim nemam što za reći. Loših, čak ni lošijih parametara jednostavno nema. Nažalost ili na sreću.

Monoblokovi 300 B me podsjećaju na neka mitska bića s tisuću lica, koja iz svakog kuta izgledaju drugačije. Naravno ne govorim o vizualnom identitetu nego o zvukovnom. Te uređaje sam prvi put napravio jako davno, i koji put slučajno a koji put namjerno ih opremao drugačijim materijalom, nikad ne dirajući osnovni koncept. Znao sam upotrijebiti i različite elektronke, koji put jeftine, koji put skupe kao padavica, vođen vlastitom znatiželjom i težnjom ka što boljem zvuku.  Kao rezultat su se pojavljivali različiti zvukovi ili različiti karakteri, a bazični 300 B kolorit je uvijek bio prisutan i neokaljan. 300 B uređaj je uvijek poseban, tko ga voli, voli ga do groba. I vizualno i zvukovno, meni je uzbudljiv i prekrasan. Kao žena koja mijenja odjeću i frizure, ali je uvijek prepoznatljiva i lijepa.