Prva godina je iza mene

 

Blog Audiokuhinja Mladena Krkleca sam počeo pisati prije točno godinu dana. Koliko god sam u samom početku bio skeptičan prema svojim sposobnostima da se toga uopće prihvatim, ubrzo sam shvatio da je to ustvari lako ako ću pisati o onome što volim. Zamislio sam tri osnovne teme o kojima sam želio pisati. Prva je hi-fi kao fenomen, s naglaskom na cijevni audio. Nastojao sam pisati tako da to bude odraz mog osobnog stava o tome, ne ponavljajući dobro poznate stavove koji su napisani i objavljeni od mnogih etabliranih autora puno ranije. Želio sam da ono što pišem bude odraz onoga što mislim. Kao drugo, želio sam pisati o glazbi, koncertima i glazbenim izdanjima, opet iz polazišta koje je proizašlo iz osobno doživljenog, jer je to jedini način da ja kao glazboljubac-amater pišem o toj temi, s obzirom da nemam formalno glazbeno obrazovanje, i sigurno ne mogu pisati poput glazbenog kritičara. Treće, meni jednako važno, želio sam pisati o audiouređajima koje izrađujem, i dan-danas s istim žarom i motivacijom kao i prije 33 godine kad sam počeo s time. Kad malo pažljivije promislim, ove tri teme su ustvari okosnica mog životnog sadržaja, i kad pišem o tome ustvari pišem o sebi.

Prvi post je objavljen 30. 12. 2024. godine. Od početka sam nastojao objavljivati postove jednom tjedno i uglavnom sam u tome uspijevao. Jedine pauze u tom manje-više redovitom rasporedu su bile za vrijeme mog godišnjeg odmora kao i u ponekom trenutku iznimne prezaposlenosti. U proteklih godinu dana objavio sam 48 postova, pazeći na raznolikost tema. U ukupnom broju blog bilježi 8342 pogleda, što mislim da je dobra statistika za jedan tematski blog koji se obraća prilično uskom krugu zainteresiranih. Najčitaniji post je Glazba, zvuk i kućni audio, a najmanje čitan je Zbirka Duben-riznica barokne ostavštine. Daleko najčitaniji su postovi o mojim aktivnostima i Sound Carrier proizvodima, što mi je svakako drago vidjeti da ljude zanima ono što radim. Osjetno slabije su čitani postovi o glazbi, koncertima i glazbenim izdanjima, a najmanje su čitani postovi u kojima predstavljam glazbenike ili osobe iz glazbene povijesti. Iz statistike se može izvesti zaključak da je interes audiofila puno usmjereniji na audiofenomen nego na glazbu i sve oko nje. Ovo ne treba shvatiti niti kao  moju žalopojku niti kao pokudu, to je isključivo zaključak kao posljedica statistike.

U postu naslova Prošlo je šest mjeseci želio sam iznijeti svoje dojmove nakon pola godine izlaženja bloga, nastojeći opisati i svoja očekivanja kao i statistiku koja za moj pojam nije bila baš zadovoljavajuća. Kad se danas prisjetim tog trenutka čini mi se da sam i bio i nisam bio u pravu. Ustvari nisam znao što sam trebao očekivati s obzirom da sam bio nov u takvom izričaju. Željene brojke posjećenosti su ustvari pretpostavljene brojke iz moje glave, doduše potkrijepljene mojim višedesetljetnim aktivnim prisustvom na sajmovima, izložbama, prezentacijama i medijima. Sviđalo se to meni ili ne, hi-fi kao trend je u opadanju, najintenzivnijem od svog rođenja. To je tako u cijelom svijetu, a kod nas je još i dodatno izraženo jer je primijećeno da je izostala cijela jedna generacija potencijalnih audiofila. Po nekima to je još jedna direktna posljedica vremena domovinskog rata, kada je interes za hi-fi stvarno bio u drugom planu. U ovo naše najnovije doba ni epidemija Covida 19 nije baš pomogla formiranju novih audiosnaga. Praktički svaka ozbiljna tema, a bilo ih je dosta, je hi-fi udaljila od žiže ljudskog interesa. A ja u svom malom blogu, živeći svoj audiofilski život, sigurno sam priželjkivao daleko veću čitanost. Priznajem da su se koji put u mojoj glavi znale pojaviti i ideje da nema smisla ulagati toliki trud u iznalaženje tema, istraživanje i pisanje nečega što će pročitati šačica zainteresiranih. Ljudski je očekivati satisfakciju za svoj trud, u mom slučaju to bi bila čitanost.

Ono što je uslijedilo me je ipak malo iznenadilo, jer su došli pozivi i poruke podrške, uz ozbiljna uvjeravanja da bih itekako trebao nastaviti pisati i dalje, jer moji čitatelji i pratitelji, koliko god malobrojni bili, svaki tjedan čekaju moj novi uradak. Tada sam shvatio koliko ustvari nisam bio u pravu sa svojim brojčanim očekivanjima, jer su daleko važniji ovih nekoliko desetaka čitatelja od tisuća onih koji to neće pročitati. Trenutak te i takve spoznaje je definitivno u meni prelomio sve moje dvojbe, i za mene je nastavak priče postao neupitan. Nastavio sam s blogom pogonjen jednakim entuzijazmom koji pokreće i moju produkciju audioproizvoda. Pisanje je od tada postalo dio mojih redovitih životnih sadržaja, obogaćujući moj kreativni život. A tema uvijek ima, koji put je to koncert na kojem sam bio ili album koji sam slušao i ozbiljno me se dojmio. Apsolutni favorit po izazvanom interesu je post naziva Da Capo al Fine, gdje sam u četiri nastavka opisao sve faze izrade 300 B monoblokova, uz obilje fotografija gdje se sve moglo pratiti kao u stripu. S tim sam postom očito pogodio u sam centar audiofilskog interesa, jer sam kao posljedicu dobio i povećan interes kupaca za taj proizvod. Ma kud ljepše!

U godini pred nama nastavljam pisati na sličan način kao i u protekloj. I dalje ću se držati triju osnovnih tema, nastojeći da to bude interesantno kao i aktualno. Kao i do sada, u postovima s audioproblematikom  neću pisati o davno obrazloženim pa i prežvakanim temama poput, na primjer, sobne akustike, pa čak ni o gramofonu i sličnoj problematici. Želim pisati o digitaliji, audio i video streamingu kao novom, modernom mediju koji je u naše domove unio neviđeno bogatstvo glazbe, na lako dostupan način koji nam prvi put u audiofilskoj povijesti omogućuje ažurno praćenje svjetske glazbene scene. U pisanju o glazbi, koncertima i glazbenim izdanjima i dalje ću opisivati koncerte na kojima sam bio, kao i glazbena izdanja na koja sam naišao, nastojeći da to bude glazba koja je manje poznata ili rjeđe slušana, te na taj način pripomoći širenju glazbenog interesa pojedinca. Svakako će mi biti važan kriterij i da to budu glazbene izvedbe apsolutne umjetničke razine. U pisanju o Sound Carrier uređajima moram unijeti neke manje promjene. Mislim da sam u protekloj godini dovoljno detaljno opisao proizvode koji su danas u proizvodnom programu, a program zasad nema potrebe širiti niti to planiram. Svejedno ću imati o čemu pisati, jer ću više opisivati trenutne aktualnosti, kroz opis onoga čime ću se trenutno baviti. No jedna stvar je sigurna, koliko god puta da sam pisao o 300 B uređajima svakako ću pisati opet, jer je 300 B za mene trajna inspiracija i nastojat ću uvijek imati 300 B monoblokove u jednoj ili čak dvije verzije. U nadi da će moje piskaranje i dalje ponekom biti interesantno, svim glazboljupcima želim sretnu i uspješnu 2026. godinu!