Psvane WE300B – slušne impresije

Kad se god govori o zvuku 300B, treba znati da je standarde postavila originalna Western Electric 300B, usput si izgradivši reputaciju jedne od najbolje zvučećih elektronki u audiju. No do originalnih nije baš jednostavno doći. Ti su rijetki primjerci postali tražena roba među kolekcionarima i popraćeni su cijenom koja je  najblaže rečeno paprena. Na svu sreću bila je pokrenuta nova proizvodnja legendarne 300B u istim pogonima, korišten je isti materijal, čak je bilo i istih ljudi koji su sudjelovali i u ranijoj proizvodnji, i ta 300B se smatrala ravnopravnom originalnoj prethodnoj verziji. Prije petnaestak godina sam kupio jedan par Western Electric 300B iz te nove proizvodnje, i sretno sam s njima živio, oduševljen njihovim zvukom. No i ta nova proizvodnja se nakon par godina ugasila, i mada je bilo beskrajnih najava da će se ponovo pokrenuti to se nažalost nije dogodilo.

Kineski proizvođač Psvane Audio je odlučio napraviti repliku originalne Western Electric 300B u stopostotnom 1:1 obliku, koja uključuje materijale, strukturu, unutarnju i vanjsku veličinu, čak do najsitnijih detalja poput sićušnih vijaka koji se koriste u unutrašnjosti. Psvane WE300B  ima potpuno iste električke i mehaničke specifikacije kao i originalna Western Electric 300B. Probna proizvodnja je počela u prosincu 2011. godine, i već prvo pojavljivanje na tržištu rezultiralo je odličnim kritikama. Psvane WE300B brzo je stekla ugled najbolje 300B proizvedene ikada.

Jedan par tih i takvih 300B mi je ustupio jedan moj dragi kupac i prijatelj za potrebe ovog slušnog eksperimenta. Imaju iza sebe otprilike petsto sati rada, i u najboljoj su mogućoj kondiciji. U svoj audiosustav sam postavio monoblokove Sound Carrier Da Capo al Fine, opremljene s 300B Psvane Hi-Fi-Series - elektronkama cjenovnog ranga za obične smrtnike, s namjerom da prvo dva dana slušam taj postav, i nakon toga pređem na Psvane WE300B.

Kad sam postavio Psvane WE300B, nakon uključenja nisam htio odmah početi slušati, već sam ostavio internet-radio da potiho svira, dok sam se ja vani bavio proljetnim radovima u dvorištu. Nakon nekoliko sati sam pristupio prvom preliminarnom slušanju, sada već solidno ugrijanih uređaja. Ostao sam neko vrijeme uz radio BR Klassik, htijući pokupiti prve dojmove, i prve dvije opisne riječi koje su mi pale na pamet su bile uzvišeno i aristokratski. Imao sam u svom životu zadovoljstvo slušati originalne Westernice, i ovo što sam sada čuo je toliko slično da mi je postalo potpuno jasno čemu sva ta velika frka oko tih vražjih Psvane WE300B. Iznenađujuće dinamične i izražajne u srednjem i visokotonskom području, samouvjerene i precizne u basu, uspijevaju usput biti i muzikalne i očaravajuće. Ne znam što bih još uopće trebao i očekivati od 300B. Ubrzo nakon odslušanih prvih tonova zaključio sam da u budućnosti neću razmatrati nijednu drugu 300B osim Psvane WE replike.

Ozbiljno slušanje sam počeo s malom glazbom, jazzom i komornom, kao i uz najbolje vokalne izvedbe koje imam u svojoj kolekciji. Preslušao sam desetak albuma kojima za svaki ton znam kako zvuči, i to je bila prava demonstracija superiorne reprodukcije najvišeg ranga. Tek su Psvane WE300B otkrile pravi domet monoblokova Sound Carrier Da Capo al Fine, otkrivši svestranost koju mi jeftinije lampe ipak nisu mogle reći. Tako se tu čuje i finoća i grubost, i tišina i gromoglasnost, i milozvučnost i oporost, nikad ne gubeći suglasje i glazbeni kontekst. Na kraju sam odustao od planiranog opisivanja zvuka svakog pojedinog albuma, jer mi je najveći zvukovni a naravno i glazbeni užitak ponudio album kojeg sam slušao na kraju, čak sam ga preslušao nekoliko puta, impresioniran i zvukom i glazbom.

Arnold Schönberg je većini audiofila potpuna nepoznanica, a rijetko se nađe i na koncertnom repertoaru. Nedavno je izdano luksuzno izdanje u ediciji Berliner Philharmoniker Recordings, radi se o kompletu od 3 CD-a + Blu-ray na kojima je Schönbergova glazba u izvedbi Berlinske filharmonije i njihovog šefa-dirigenta Kirilla Petrenka. Ja sam naravno nabavio datoteku u Hi-Res formatu 24/96, i mada sam to preslušao već nekoliko puta, slušanje uz Psvane WE300B mi je bilo kao da je prvi put. U tonskoj poemi Transfigured Night skladno se čuje cvrkutanje violina sa brundanjem kontrabasa koji naznačuju okvir djela, držeći tonove na okupu. Po prvi puta otkad to slušam moglo se izdvojiti instrumente koji su u orkestru često prikriveni, odnosno sliveni s drugima. Sada se vrlo jasno mogu uočiti basklarinet i kontrafagot koje kontrabasi vrlo često prekriju. U Chamber Symphony No. 1 posebno je lijepo reproduciran međuodnos unutar orkestra, sve je dinamički posloženo na način kako se to čuje i u dvorani. Jacobs Ladder, oratorij za solo glasove, zbor i orkestar, daje pravu predstavu ne samo solista nego i zborskih vokala čijih sam individualnih posebnosti bio svjestan tek sada, uz nevjerojatno primjerenu instrumentalnu pratnju, nenametljivu no itekako prisutnu. Variations for Orchestra, Op. 31 otkrivaju svo bogatstvo orkestralnog izričaja, nudeći kompletan dijapazon parametara koje svi mi audiofili volimo, od timbra, dinamike i ambijentalnosti do sklada i muzikalnosti. I tu Psvane WE300B otkriva istinu koju već dugo znamo, dobra glazba je dobra glazba i uopće nije važno da li je skladana u okviru poznatih tonaliteta ili je atonalna. Concerto for Violin and Orchestra Op.36 je šlag na torti ovog izdanja, a solistica Patricia Kopatchinskaja se ponovo dokazuje kao jedina violinistica koja je do kraja umočena u suvremeni avangardni violinski repertoar. Njen ton nikad ne teži ljepoti, nego autentičnom izričaju. Uz to joj je tehnika toliko briljantna da se ja pitam koliko to prstiju ta žena ima, kad uspijeva istovremeno i guditi i svirati pizzicato, ni jednog trena ne odstupajući od svog enormnog samopouzdanja. I tek u ovom djelu Psvane WE300B dolazi do punog izražaja, kad se svira pianissimo sve je čujno do zadnjeg najtišeg detalja, a kad se svira forte to vas ruši sa stolice, ne gubeći dah i nikad niste ni blizu osjećaja da je nešto na rubu. Najbolji pokazatelj stanja stvari je činjenica da sam ovdje daleko više pisao o glazbi nego o koloritu same lampe, što više nego zorno opisuje čemu služi Psvane WE300B. Njena svrha nije vlastito postojanje, nego sviranje glazbe.

Po mom skromnom mišljenju Psvane WE300B je doslovno „otpuhnula“ od sebe sve ostale 300B, ostajući nedodirljiva na svom tronu. Imao sam priliku čuti mnoge, najsličnija joj je bila Takatsuki TA-300B, no najbolja je i dalje ostala najbolja. Psvane WE300B vam dvaput izmami suze na oči. Prvi put svakako kad „iskešate“ više od tisuću eura za par elektronki. No drugi put su to suze radosnice koje vam izmami nebeski, rajski zvuk tih istih lampi i kad konačno shvatite da vrijede svaki plaćeni cent. Na tržištu ima dosta 300B lampi koje se međusobno razlikuju izgledom, konstrukcijom, cijenom, pa i zvukom, no moj je zaključak da je Psvane WE300B najbolji klasični 300B dizajn ikada napravljen nakon originalnog povijesnog Western Electric dizajna. Kao i original, i replika je već uspjela postati bezvremenska ljepotica. U ovom slučaju je replika najblaže rečeno ravna originalu. A cijena, Bože moj. Zadovoljstvo ne bi trebalo imati cijenu.