Sound Carrier CleanStream
U hrvatskom jeziku ne postoji naziv za takav uređaj. Svi ovakvi uređaji se u anglikaniziranom svijetu nazivaju Power Conditioner, što nije lako prevodivo, pa ću ga ja opisno nazvati mrežni filter za napajanje audiouređaja, ili kraće, samo mrežni filter. Ukratko, to je uređaj u koji se uključuju audiouređaji, te se oni napajaju strujom preko njega. Sound Carrier CleanStream učinkovito čisti struju od visokofrekventnih smetnji, i takvu pročišćenu struju isporučuje audiouređajima za njihov neometan rad.
Audiouređaji su između ostalog osjetljivi i na smetnje koje su nažalost sastavni dio mrežnog napajanja. Te su smetnje najčešće visokofrekventne, i ponekad se kroz cijeli sustav napajanja audiouređaja uspiju probiti u korisnu informaciju i zaprljati zvuk. Smetnje su apsolutno nešto neželjeno. S razvojem tehnologije kao i svakim danom sve većim brojem uređaja koje imamo u našim domovima ali i šire, smetnje su narasle do te mjere da je mreža postala teško kontaminirana. Pojam čista struja zapravo više ne postoji. Naravno, postoji cijeli niz električnih trošila kojima smetnje u struji nimalo ne smetaju, poput štednjaka ili sušila za kosu. No audiouređaji su toliko osjetljivi, a i audiofilsko uho je toliko istančano, da je utjecaj smetnji više nego čujan.
Pokušat ću ustanoviti koji tipovi smetnji se najčešće pojavljuju u našoj mreži. Ima ih više vrsta, i sigurno ih sve neću uspjeti ni spomenuti, no evo onih najčešćih koji mi prvo padaju napamet. Najveći broj ih nastaje u našim domovima, generiramo ih sami aparatima i uređajima koje imamo u kući, a teško je više i zamisliti život bez njih. Nije ih uvijek lako locirati, jer danas gotovo da ne postoji uređaj kojeg bi mogli isključiti. Značajna grupa su elektromotori, a tu spadaju uređaji poput perilica ili sušila za kosu. Daleko najbrojnija grupa su uređaji koji koriste samooscilirajuću (switch) mrežu za vlastito napajanje, a to je danas većina novih uređaja poput televizora, kompjutera i punjača mobitela. Nekad su fluorescentne cijevi izazivale poprilične smetnje, a danas to čine štedne žarulje. Posebna grupa su prekidači i releji, spomenut ću prekidače za svjetla ali i hladnjake, koji pri uključenju i isključenju često proizvedu kratkotrajni čujni klik-efekt. Sve više zgrada ima zajedničke servere i slične sustave, koji uz neupitnu korist i praktičnost nažalost znaju donijeti i neželjene smetnje, naročito čujne u gramofonskim sustavima. Ako imate tu sreću da u svojem susjedstvu imate nekakve veće ili manje industrijske pogone, onda vjerojatnost za čujne audiosmetnje raste progresivno. Sve nabrojane grupe uređaja bi trebale imati neki oblik osnovne zaštite koja je i zakonski propisana standardima, no u praksi se to vrlo često svodi na minimum, tek toliko da se zadovolji zakonska norma, a o učinkovitosti bi se itekako moglo raspravljati.
Prije otprilike dvadesetak godina sam od kolege audiofila iz Rijeke dobio na popravak mrežni filter talijanske proizvodnje. Izgorio mu je mrežni transformator, kojeg sam uspio rastaviti, snimiti i ponovo namotati. To nije bila jednostavna rabota, jer je cijeli transformator zajedno sa visokofrekventnim filterima bio zaliven smolom u većem limenom kućištu. No uspio sam, i istog sam se trenutka u svom sistemu uvjerio u efikasnost takvog uređaja. Nikad prije takav uređaj nisam vidio, pa mi je i s te strane bilo interesantno proanalizirati sve što sam unutra našao. Osnova uređaja je odvojni transformator prijenosnog odnosa 1:1 s uzemljenim elektrostatskim štitom između primara i sekundara. Prije kao i poslije transformatora se nalaze po jedan feritni filter, ukupno čineći trostupanjsku napravu za čišćenje visokofrekventnih smetnji iz mreže. Treba reći da je feritnim filterom obuhvaćen i zaštitni vodič na šuko-utičnici. Odmah mi je palo napamet da ja takav uređaj mogu bez problema proizvoditi, no svakako sam ga želio napraviti univerzalnijim i boljim, pa sam prvenstveno dizajnirao daleko snažniji izlazni transformator snage 700 W, za razliku od originalnog talijanskog koji je bio 250 W. Izvedbu visokofrekventnih filtera sam primijenio na isti način kao u talijanskom uređaju. Budući da se radi o audiofilskom uređaju za napajanje, odmah sam ga učinio potpuno bešumnim, upotrijebivši jedini mogući način da se utiša veliki transformator, a to je ugradnja u posebno kućište te zalijevanje dvokomponentnom epoksidnom smolom, vakumiranje i pečenje. Konačno, sve to je ugrađeno u vanjsko kućište koje na stražnjoj strani ima mrežni euro-priključak, osigurač, te tri utičnice za priključenje audiouređaja, a s prednje strane mrežni prekidač. Taj sam uređaj odmah dao na test vrsnom audiofilu i audionovinaru Milanu Rupiću, koji ga je temeljito testirao i napisao review koji je objavljen u nekoliko časopisa. Uređaj je od samog početka bio prihvaćen na tržištu i jako se dobro prodavao.
Prvu modifikaciju uređaja sam napravio nakon slučajnog susreta na cesti sa vlasnikom jednog našeg poznatog audio web-izdanja, koji me upitao da li taj moj mrežni filter ima balansirani sekundar mrežnog transformatora. Nisam odmah shvatio što me pita, pa sam tražio pojašnjenje. Njegovo pitanje je bilo da li transformator ima dva 115 voltna sekundara spojena u seriju, sa uzemljenom srednjom točkom. Odgovorio sam da nema, ali da će prvi slijedeći proizvedeni primjerak imati. I bilo je tako, i taj mi je primjerak pribavio solidno iznenađenje nakon slušnog testa, jer je u zvuku bilo primjetno više ambijentalnosti, te sam sistem balansiranog sekundara zadržao do danas. Uređaj sam nazvao CleanStream „S“.
Primijetio sam da je zvukovni dobitak još veći ako se upotrijebe dva mrežna filtra, jedan za izlazno pojačalo, a drugi za pretpojačalo i CD-plejer. Iz razloga praktičnosti ali i cijene dizajnirao sam novi uređaj koji u jednom kućištu ima dva mrežna filtra. Jedan snage 700 W za napajanje izlaznog pojačala, a drugi 300 W za ostatak sistema. Nazvao sam ga CleanStream double „S“. To je maksimum što se sa CleanStream mrežnim filtrima može postići, a uz cijenu koja je ipak osjetno niža od cijene dva uređaja.
Primjedbe
Objavi komentar