Franjo Krežma Lieder

Želio bih predstaviti i skrenuti pozornost na vrlo vrijedno glazbeno izdanje koje je zahvatilo u sam vrh hrvatskog glazbenog stvaralaštva 19. stoljeća. Mada je naša glazbena baština prilično poznata jer su mnoge generacije predanih muzikologa vrijedno radile na očuvanju, istraživanju i publiciranju, svejedno ima još uvijek toliko toga što bi trebalo istražiti, a svakako i snimiti te time objelodaniti glazbena remekdjela koja su još uvijek skrivena od očiju šire javnosti. U tom je svjetlu album Franjo Krežma Lieder pravi primjer kako bi s našom glazbenom baštinom trebalo postupati. Recept izgleda jednostavan – istražiti, kompletirati, snimiti, izdati glazbeni album i napraviti dostojnu prezentaciju svega toga. No da bi do svega toga i došlo potrebna je velika želja da se to i učini, a trud koji treba uložiti je sigurno nemjerljiv. Toga se je prihvatila mezzosopranistica Nataša Antoniazzo u suradnji s pijanisticom Miom Elezović, i rezultat je ovaj nevjerojatan album koji baca žarko svjetlo na dio glazbenog stvaralaštva Franje Krežme, za kojeg vjerujem da je mnogim glazboljupcima uglavnom nepoznat.

U nizu mnogih hrvatskih violinista koji su se proslavili i kod nas i u svijetu Franjo Krežma zauzima posebno mjesto. Pojavljuje se u trenutku kada nestaju virtuozi starog doba, a dolaze novi. Stekavši potpunu stručnu spremu krenuo je na težak, ali slavan put umjetnika, ne izražavajući se samo na instrumentu, nego i u glazbenom stvaralaštvu. Kritičari su ocjenjivali njegovu svirku kao temperamentnu, svježu, gracioznu i izrazito virtuoznu, te ga uspoređivali s Paganinijem. Zvali su ga pravim čudom od djeteta koje ima Paganinijevu dušu. Virtuozni elementi prožimaju i njegove skladbe, u koje uklapa i stilizirane hrvatske folklorne elemente. Prvi put se okušao u skladanju u svojoj osmoj godini, te se tako uvrstio u red skladatelja koji su počeli skladati još u dječjoj dobi (Mozart, Rossini).

Pedesetak Liedova za glas uz pratnju klavira skladao je uglavnom na njemačke stihove. Njemački mu je, kao Osječaninu, bio materinji jezik, pa iako je svladao i hrvatski očito je da mu je razumijevanje melodike njemačkog jezika bilo prirođeno. Na području orkestralne glazbe sačuvana je njegova simfonija i tri uvertire, a na komornom je području ostavio skladbe za klavirski i gudački kvartet. Ipak, najviše je instrumentalnih djela napisao za violinu uz pratnju klavira, komornog sastava ili orkestra, među kojima je i Koncert za violinu i orkestar iz 1878. godine. Skladanje je Krežmu očito jako okupiralo. Može se samo pretpostaviti da se u kasnijoj životnoj dobi želio posvetiti upravo komponiranju. Nažalost, prerana smrt prekinula je taj njegov san. Od stotinjak skladbi dvadesetak je objavljeno još za njegova života i neposredno nakon smrti. Veći dio njegove ostavštine pohranjen je u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu i tek bi trebao ugledati svjetlo dana.

Za Franju Krežmu fatalan je bio koncert u Frankfurtu u lipnju 1881. godine, kad je zbog izloženosti propuhu dobio upalu unutarnjeg uha. Djelomice zbog pogrešne početne dijagnoze, ali i pogrešnog liječenja i prekasne intervencije, njegovo stanje se tako pogoršalo da je nakon nepunih desetak dana nakon koncerta Franjo Krežma nažalost preminuo. Imao je tek 19 godina. Stradao je od infekcije koju bi danas sredila najobičnija kura antibiotika, i svijet je ostao bez nadarenog glazbenika i stvaratelja, a mi danas tek možemo slutiti što bi to nadareno biće stvorilo i ostavilo svijetu u nasljeđe da je imao priliku poživjeti.

Mezzosopranistica Nataša Antoniazzo svoje je umjetničko stvaralaštvo s velikim žarom posvetila interpretacijama Lieda. Sa suradnicom, pijanisticom Mijom Elezović, izdala je do sada nekoliko albuma. Svakako treba spomenuti objavljivanje notnog izdanja Franjo Krežma – umjetničke popijevke na stihove njemačkih romantičara, koje je priredila i uredila također Nataša Antoniazzo. To je važan dokument koji pruža uvid u izvanredan opus hrvatskog Lieda i priliku da ga se što više promovira. Studijske snimke je realizirao Hrvatski radio u lipnju 2020. godine. Tonmajstori Alan Šnajder i Božidar Pandurić te producent Vanja Lisjak obavili su sjajan posao za uglednu njemačku diskografsku kuću Antes Edition, koja je objavila reprezentativni CD naslova  Franjo Krežma Lieder, u izvedbi Nataše Antoniazzo i Mie Elezović. Na albumu se nalazi dvadeset Liedova, jedanaest na stihove Heinricha Heinea i devet na stihove Nikolausa Lenaua. Taj je CD nominiran za hrvatsku diskografsku nagradu Porin u 28. kategoriji Najbolja produkcija albuma klasične glazbe u 2021. godini. Treba reći da je taj CD odlično snimljen i da jako dobro zvuči. Ne manje važno, u današnje doba lako je dostupan, može se naći na Spotifyu.

Već prvo slušanje otkriva da su Liedovi Franje Krežme izrazito zahtjevni, ali i da Krežma može stati uz bok velikim majstorima Lieda poput Schuberta, Schumanna ili Brahmsa. Izvedba se od prve pokazuje kao vrlo nadahnuta, umjetnice su očito vrlo uigrane u zajedničkom djelovanju, te se lako i brzo uđe u duh Krežminog stvaralaštva. No pravu razinu se počinje otkrivati tek pri opetovanom slušanju. Koliko god da je izvedba vrlo ujednačena, neki se Liedovi posebno ističu, bilo svojom karakterističnom ljepotom, ili posebnostima u izvedbi, ili dojmom koji ostavljaju na slušatelja.

Die Lotosblume odiše posebnijom emocijom, uz nevjerojatan suport klavira, čvrst, a opet diskretan.

Aus Meinen Tränen Sprießen nudi mirnoću, izražajnost, i ljepotu mira.

Ich Stand In Dunkeln Träumen sadrži bogatiju, nešto kompleksniju klavirsku pratnju, te to donosi iskru u inače lijep, miran slijed.

Am Fernen Horizonte bjelodano pokazuje da Nataša Antoniazzo osjeća Lied kao dio svog bića.

Bitte zvuči kao preteča nečega što će tek doći. Zvuk tog Lieda najavljuje zvuk budućnosti koja će se tek pojaviti.

Frage, to je čista esencijalna emocija. To bi trebala postati mjerna jedinica za emociju.

Vokalni izričaj Nataše Antoniazzo nosi snažnu emocionalnu poruku s kojom se treba znati nositi. Može vas ponijeti u visine gdje je zrak rjeđi, moćno je to i sugestivno. Njena je poruka toliko snažna da se izdiže i iznad forme i iznad samoga Krežme. Njena je izvedba takva da se morate zapitati može li se to uopće bolje, ili treba li to uopće bolje. Na kraju svejedno je, na pravom ste mjestu kad se prestanete pitati da li je za ukupan dojam zaslužno djelo, ili izvedba, ili sreća. No tako i treba biti, i glazba i izvedba su to bolji što veću emociju prenose i izazivaju u nama.