Koncerti na bregu

Radi koncerata putujem po Evropi, i nije mi teško napraviti više od tisuću kilometara da bih prisustvovao vrhunskom glazbenom događaju. Nabrojat ću nekoliko gradova u kojima sam zadnjih godina bio na koncertima, to su Budimpešta, Pečuh, Graz, Salzburg, Beč, Ljubljana, Baden-Baden i Pariz. Procedura je jednostavna, pronađem koncert koji me interesira, kupim karte online, rezerviram smještaj i otputujem. Živim na selu, u okolici Jastrebarskog na obroncima planine Plešivice, i zvuči skoro nevjerojatno da bih mogao otići na koncert klasične glazbe onako na noge, par stotina metara od moje kuće. Neočekivano ali istinito, Facebook mi je prikazao informaciju o koncertu u mojoj neposrednoj blizini, u nedavno obnovljenoj kapeli Sv. Franje Ksaverskog na groblju u selu Plešivica.

Ustvari se radi o ciklusu koncerata klasične glazbe pod naslovom „Koncerti na bregu“, a sve se zbiva na  južnim obroncima bajkovitog Samoborsko-plešivičkog gorja, u crkvicama koje prkose izazovima modernog vremena čuvajući identitet i povijest svog kraja. Vrhunska glazba će zazvučati u izvedbi renomiranih glazbenika. Umjetničku organizaciju donosi glazbeni studio Ca Ku Do u suradnji sa župama Plešivica, Sv. Jana, Petrovina i Slavetić. Ciklus počinje na Plešivici nastupom Nataše Antoniazzo i Krešimira Hasa. Povodom blagdana Sv. Petra, u dvorištu crkve sv. Petra apostola u Petrovini nastupit će jazz ansambl. Ciklus se nastavlja za Janinovo, u crkvi Sv. Ane na Gorici Svetojanskoj nastupom violončelistice Neve Begović uz klavir Terezije Cukrov, dok će povodom blagdana Gospe snježne, u Volavju nastupiti ansambl Quinta Essentia, uz priznate glazbenike međunarodne reputacije, Bojana Čičića i Stjepana Nodila. Ulaz na sve koncerte je slobodan.

Sve započinje koncertom povodom proslave Sv. Urbana, u nedjelju 31. 5. 2026. u 12h u kapeli Sv. Franje Ksaverskog na Plešivici. Djela skladatelja, orguljaša i lutnjista Gabriella Pulitia i kompozicije Andrije Motovunjanina izvest će mezzosopranistica Nataša Antoniazzo uz pratnju čembalista i orguljaša Krešimira Hasa na oktavnom virginalu. Ovaj jedinstveni instrument jedini je takav u Hrvatskoj. Izrađen je po narudžbi u radionici majstora Pavla Severa. Oktavni virginal, poznat i kao ottavino, manji je instrument s tipkama iz porodice čembala koji zvuči oktavu više od konvencionalnih instrumenata ovog tipa. Uglavnom je bio bez svojeg postolja, i stavljao se na stol.

Operna pjevačica mezzosopranistica Nataša Antoniazzo je studij pjevanja završila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon studija dobiva stipendiju grada Salzburga i odlazi u Salzburg na internacionalnu glazbenu ljetnu akademiju u klasu renomirane operne pjevačice Grace Bumbry i profesora Jonathana Morrisa. Nastavlja usavršavanje kod Jonathana Morrisa i proslavljene hrvatske mezzosopranistice Ruže Pospiš Baldani u Zagrebu. Redovito održava solističke koncerte, nastupa kao alt solo u raznim oratorijima, i kao komorni glazbenik u koncertnim dvoranama i na raznim glazbenim festivalima u Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Italiji i Španjolskoj. Vrlo često predstavlja hrvatske skladatelje širom svijeta. Članica je nekolicine raznovrsnih komornih ansambala, i snima komornu glazbu za Hrvatsku radio-televiziju. Nataša Antoniazzo djeluje kao samostalna umjetnica, te je član HDGU ( Hrvatskog društva glazbenih umjetnika) i HZSU ( Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika) u Zagrebu. Umjetnica je Koncertne direkcije Zagreb, a 2013. godine pozvana je kao gost predavač u Austriju na ljetnu glazbenu akademiju Sveučilišta za glazbu i scensku umjetnost u Beču.

Orguljaš i čembalist Krešimir Has svoju je umjetničku djelatnost usmjerio ka glazbi visoke renesanse i baroka, redovito nastupajući na svim relevantnim glazbenim, a posebice specijaliziranim hrvatskim pozornicama te u inozemstvu. Nakon završenih studija orgulja i čembala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te usavršavanja na Visokoj glazbenoj školi u Lübecku, aktivno sudjeluje u radu Hrvatskog baroknog ansambla te ansambala Musica da camera i Erato. Kao solist i komorni glazbenik posebnu pažnju posvećuje rijetko izvođenim djelima za čembalo i orgulje, kao i istovrsnim djelima komornog karaktera, surađujući s brojnim afirmiranim hrvatskim i svjetskim umjetnicima iz područja interpretacije glazbe visoke renesanse i baroka. Za svoje umjetničko te liturgijsko-glazbeno djelovanje dobio je više domaćih i inozemnih nagrada.

Gabriell Puliti je talijanski skladatelj i orguljaš, rođen u toskanskom gradiću Montepulcianu oko 1580. godine. Pulitija možemo danas još uvijek smatrati zanemarenim skladateljem. Tek su neka novija istraživanja unijela više svjetla u njegovu biografiju i skladateljski opus. A rezultati tih prvih istraživanja ohrabruju i pružaju poticaj za produbljenje i temeljitije bavljenje glazbenom ostavštinom ovoga skladatelja. O njemu se svakako zna vrlo malo, no sigurno je da je Puliti već 1604. godine bio formirani glazbenik i skladatelj te da je imao iza sebe najmanje dva tiskana opusa duhovne glazbe. Sigurno je da je djelovao kao orguljaš u raznim talijanskim gradovima, a nakon 1604. ostaje u istarskim krajevima sve do smrti 1643. godine.

Andrija Motovunjanin (Andrea Antico) je rođen oko 1480. godine u Montoni u Mletačkoj Republici, danas Motovun u Hrvatskoj. Bio je glazbeni tiskar, urednik, izdavač i skladatelj renesansnog doba. Njegova etnička pripadnost nije poznata.  Malo je dokaza o njegovom ranom životu, ali moguće je da je bio aktivan u biskupiji Parenzo, danas Poreč u Istri. Dok je bio u Veneciji objavljivao je razne vrste glazbe, motete, šansone, kao i neke od prvih knjiga madrigala. Posebno povijesno značajna je njegova publikacija iz 1517. godine "Frottole Intabulate per sonare organi, libro primo." To je bila prva glazba za klavijature ikada tiskana. Antico je također bio skladatelj i povremeno je u svoje publikacije uključivao vlastite frottole, potpisujući ih "Andrea Anticho D.M". To su skladbe u laganom, prilično jednostavnom i homofonom glazbenom stilu.

Koncert je počeo u predviđeno vrijeme, neposredno iza nedjeljne mise. Nakon uvodnih riječi organizatorice koncert je počeo skladbama Gabriella Pulitija. Odmah smo ušli u raspoloženje sakralne glazbe renesansnog i ranobaroknog doba. Tomu je svakako pridonijela atmosfera male, simpatične i ljupke barokne kapele koja je bila najpoželjnije moguće okruženje za ovakav koncert. Oboje izvođača, i Nataša Antoniazzo i Krešimir Has su u svoju izvedbu unijeli nevjerojatnu nenametljivost i spontanost, uz svakako primjetan entuzijazam i ljubav prema repertoaru kojeg su izveli. U skladbama Andrije Motovunjanina koje je Krešimir Has predstavio u solo izvedbi, zvuk oktavnog virginala se tečno rasprostirao prostorom, dajući nam rijetku priliku čuti zvuk tog instrumenta. Blizak je zvuku čembala, no za oktavu je viši i nekako je elementarno čišći, za razliku od raskošnijeg zvuka čembala. No način na koji taj instrument puni prostor, bez obzira na njegove skromne dimenzije i mali rezonator, je neočekivano efikasan. Imao sam osjećaj da s lakoćom prodire u sve kutke prostora, nudeći sakralni ugođaj kroz svoj ljupki kolorit.

Nataša Antoniazzo je nevjerojatno spontano od prve pogodila pravu mjeru dinamike i glasnoće svoje vokalne izvedbe. Uopće ne moram govoriti o umjetničkoj razini i dojmu njene izvedbe, jer to nijednog trena nije upitno za umjetnicu njene reputacije, no dinamički odnos njenog vokala prema instrumentalnoj pratnji, ali i prema prostoru u kojem se glazbeni sadržaj izvodio je primjeren, spontan i nenametljiv. Njen je stil tečan i ležeran, oslobođen osobnog isticanja, i to je najbolji mogući recept za istinsko predočenje glazbenog sadržaja. Glas joj je lak, sonoran i pokretljiv, dajući glazbi priliku da se sama prezentira. U ukupnom dojmu to je ono što bi se moglo nazvati najboljim omjerom između umjetničkog i izričajnog. To znaju samo najbolji, biti toliko dobri da to ne moraju dokazivati nekakvim posebnostima.

Na kraju moram spomenuti i publiku. Nisam nas baš brojao, no moglo nas je biti sedamdesetak, možda i malo više. Moji su se suseljani pokazali kao zahvalna i disciplinirana publika, nagrađujući izvođače aplauzom, i pažljivo s interesom prateći repertoar. Ono što sam svakako primijetio, slušalo se srcem.