85 ljeta Marthe Argerich

 

U okviru ovogodišnjeg Ljubljana festivala, u petak 17. 7. 2026. u 20 sati u Cankarjevom domu je održan koncert Marthe Argerich uz Slovensku filharmoniju pod ravnanjem mlađahnog 89-godišnjaka Charlesa Dutoita. Živimo u vrijeme koje favorizira mlade ljude, svi očekuju da su glazbene zvijezde mlade i zgodne, pa svakako podatak o životnoj dobi znamenitih izvođača kod nekih izaziva čuđenje, a kod nekih divljenje. No nikad točnija nije bila tvrdnja da su godine samo broj. Istinska i trajna mladost se pokazuje i dokazuje jedino trajnom aktivnošću, u slučaju ovih umjetnika na najvišoj mogućoj izvođačkoj i umjetničkoj razini. Impresivan je pogled na izvođački kalendar Marthe Argerich, koja i u ovoj dobi nastupa jednako intenzivno kao da joj je upola manje.

Na početku koncerta prikazala nam se sva raskoš uvertire Rimski karneval Hectora Berlioza. Skladatelj ju je zasnovao na glazbenoj građi svoje opere Benvenuto Cellini. Živahan glavni dio se temelji na karnevalskoj glazbi iz 2. čina opere. Vrlo lijepo djelo, s neočekivanim dinamičnim kontrastima, divno nas je uvelo u koncert, dajući nam priliku za upoznavanjem sa zvukom orkestra kao i dvorane, koja je, usput rečeno, odlično zvučeća. A Charles Dutoit, vječiti mladić, ponovo mi je objasnio zašto su sve njegove izvedbe, bilo na snimkama ili uživo, dinamične do krajnjih granica, no uvijek znalački i s mjerom.

 A onda se pojavila Martha Argerich, glazbena diva, ikona klavira i najveća od najvećih. Njenih 85 godina se naravno vidi po njenom hodu i kretnjama, no kad sjedne za klavir jedino postaje važno njeno sviranje, a to je i dalje vrhunska prezentacija onog najboljeg što ona zna i može, i tu godine nimalo nisu otupjele iskru njene umjetničke energije i domišljatosti. Da sam mogao izabrati koje djelo bih volio čuti u izvedbi Marthe Argerich, bez razmišljanja bih odabrao Ravelov Koncert u G-duru, kao djelo koje izravno vežem uz izvedbu Marthe Argerich. A ona i Charles Dutoit, kakav je to tandem, ma nisu se morali ni pogledati tijekom izvedbe. Ona s navršenih 85, a on 89 godina to su zajedno izveli sam Bog zna koliko puta. Impresivan je podatak da su Ravelov koncert u G-duru prvi put zajedno odsvirali 1959. godine u švicarskoj Lausannei. Dutoit je imao 22 godine i bio je sretan što je kao solisticu za diplomski koncert dobio 17-godišnju Argentinku koja je u Europi već imala status najvećeg pijanističkog čuda svoje generacije.

Ravelov Koncert počinje oštrim zvukom udaraljke, to zvuči kao pucanj biča kao početak opake utrke između solista i orkestra. To je pravi vatromet sinkopa, boja i harmonija, s vrlo atraktivnim puhačima. Svakako se može prepoznati utjecaj jazza u srazu s klasičnom europskom tradicijom. Uostalom, Ravel je bio prisutan na praizvedbi Rapsodije u plavom. Virtuozni prsti Marthe Argerich u prvom i trećem stavku koncerta kao da uokviruju, omeđuju nešto što je u sredini, a to je 2. stavak Adagio assai. U taj sjetan i melankoličan polagani valcer utkana je sva emocija modernog svijeta, sve tuge, razočaranja i nade. I tu se može prepoznati sav značaj i veličina velike Marthe Argerich, koja kao nitko prije nje, a vjerojatno ni poslije, nije i neće moći prezentirati vjerojatno najljepši drugi stavak od svih klavirskih koncerata na ovome svijetu. Cijelo vrijeme sam čekao, još dok sam putovao prema Ljubljani, da čujem njen disonantni slijed prekrasnih tonova, odsviranih cijelim njenim životnim i glazbeničkim iskustvom. To vam može ovlažiti oko.

Oduševljenju publike kao da nije bilo kraja, kompletna dvorana se digla na noge uz povike i frenetičan aplauz, koji kao da je nakratko zbunio i nju samu. No besmrtna Martha se odmah pribrala i izvela ne jedan, nego čak dva dodatka. Najprije cvrkutom čitavih bujica nota i trilera u Scarlattijevoj Sonati u d-molu, a onda još jednim sanjarenjem u prvoj minijaturi Schumannovih Dječjih prizora. I opet smo se svi digli na noge, uz ogroman pljesak i vidljivo poštovanje zahvalili umjetnici na vrhunskoj izvedbi i nezaboravnom doživljaju.

Moram reći da se Slovenska filharmonija u Ravelovom koncertu pokazala kao dostojan partner solistici, a ne samo kao pratnja. No svakako su svoj vrhunac imali poslije pauze, u drugom dijelu koncerta. Malo kada i malo gdje se može čuti kompletna Rimska trilogija Ottorina Respighija, a maestro Charles Dutoit nam je priredio kompletan niz, počevši od Rimskih svečanosti preko Rimskih fontana do Rimskih pinija. Gledano kao cjelina, to je jednosatni mediteranski simfonijski splet rimske povijesti, duha i ljepote. Tek takva integralna izvedba pod vodstvom najvećeg autoriteta može omogućiti klimaks koji oduzima dah.

Orgulje u Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma su najveće orgulje u Sloveniji. Smještene su u desnom dijelu dvorane na kraju galerije za publiku, i dominiraju izgledom cijele dvorane. Charles Dutoit je divno osmislio izvedbu Rimske trilogije, izdvojivši iz orkestra nekolicinu trubača i smjestivši ih na galeriju uz orgulje. To je dalo nevjerojatan pečat izvedbi, učinivši je posebnom i atraktivnom. Orkestar je zvučao dinamično, optimistično i nevjerojatno motivirano, bez sumnje zaslugom dirigenta. Samo najbolji mogu iz muzičara izvući čak i ono što ni oni sami ne znaju da mogu. A Charles Dutoit zna i može, dinamika bi mu mogla biti drugo ime. Orgulje su svirale diskretno, a prisutno i moćno. Sve je na kraju završilo nevjerojatno dojmljivo, ponovno dignuvši cijelu dvoranu na noge, uz ovacije i pljesak koji kao da nikad neće stati. Tko je god prisustvovao ovom koncertu, svjestan je da najvjerojatnije nikad više neće biti u prilici slušati ovakvu integralnu verziju.

I Martha Argerich i Charles Dutoit imaju u planu nastupiti na Ljubljana festivalu i sljedeće godine. Možemo im samo poželjeti sreću i zdravlje da nas i dalje oduševljavaju ovakvim koncertima.