KT66 – elektronka koja ne stari

                                                

U cijevnom audiju vrlo su cijenjene elektronke s prefiksom KT, no rijetki među nama se uopće zapitaju o čemu se tu zapravo radi i kako je sve to počelo. Manje-više svi su čuli za KT88, KT120, KT150  i KT170, no početak slavne KT serije je najavila KT66, davnih godina dok je hi-fi još bio nedonošče i tek se trebao razviti. To je bilo pionirsko doba ne samo za hi-fi nego i za elektronke, koje su u tom periodu bile jedini aktivni elementi za pojačanje. Novo doba je bilo pred vratima i ukazala se potreba za novim elektronkama koje će moći udovoljiti sve većim audiozahtjevima.

Nove elektronke su bile beam-tetrode, elektronke s usmjerenim mlazom elektrona. Sam izraz nije baš lako prevesti na hrvatski, pa sam naveo naziv s kojim sam se susretao još u školi. Ako je taj izraz bio dobar za neko davno vrijeme – bit će dovoljno dobar i danas. U stvari, pokušalo se naći rješenje za problem koji je uočen kod pentoda, a to je nelinearnost jednog dijela anodne karakteristike, koja se javlja kao posljedica sekundarne emisije anode, i ti elektroni su završavali tamo gdje im nije mjesto – na drugoj, zaštitnoj rešetki. Sekundarna emisija je uzrokovana udarom mlaza elektrona s katode na anodu, i oni tamo izbijaju slobodne elektrone iz anode, a u nekom trenutku je u push-pull pojačalima potencijal anode niži od potencijala druge rešetke pa se ti izbijeni elektroni radije otpute prema drugoj rešetki nego prema anodi. To uzrokuje nelinearnost i blagi pad efikasnosti. Rješenje se pronašlo u formiranju prostora niskog potencijala između anode i druge rešetke kako bi se sekundarni elektroni vratili na anodu kamo ustvari i pripadaju. Taj je prostor formiran najčešće pomoću dvaju limova koji su smješteni u jednom dijelu prostora između anode i druge rešetke (beam-forming electrode), i spojeni su na katodu. Mada je to prilično slično trećoj, kočećoj rešetki kod pentoda, razlika je zapravo ogromna. U konačnici, taj je dizajn potpuno eliminirao nelinearnost u jednom dijelu anodne karakteristike tetroda, i time ponudio značajna poboljšanja performansi u odnosu na usporedive izlazne pentode. 

Prva uspješna beam-tetroda je bila američka 6L6 koja je nastala davne 1936. godine kao rezultat licencnog ugovora između firmi RCA i EMI. Na europski odgovor nije trebalo dugo čekati. Već sljedeće, 1937. godine, britanska tvrtka Marconi-Osram Valve (M-OV) razvila je i odmah izbacila na tržište beam-tetrodu KT66, koja je ubrzo u Europi postala poznata kao 6L6 u Americi. Budući da je dizajn beam-tetroda eliminirao nelinearnost (tetrode kink), M-OV je cijelu porodicu tih elektronki nazvao KT, što je akronim izraza kinkless tetrode. KT66 je bila prva, iza koje je slijedila cijela serija KT elektronki. Sve su koristile oktal podnožje. Neke, ali ne sve, bile su verzije postojećih američkih beam-tetroda ili europskih izlaznih pentoda, kao što je KT66 slična 6L6GC, KT77 slična EL34, KT88 slična 6550 i KT63 slična 6F6, pentodi gotovo identičnih karakteristika.

KT66 je bila vrlo popularna u britanskim radioaparatima i audiopojačalima. U hi-fiju je bila korištena u legendarnom Williamsonovom pojačalu iz 1947. godine, a bila je i standardna izlazna elektronka u klasičnom Quad II iz 1952. godine, te u Leak Type 15 i TL/12, iz 1945. i 1948. godine, oba među najranijim britanskim hi-fi pojačalima. U cijelom svijetu je KT66 stekla reputaciju dobre i pouzdane, odlično zvučeće elektronke vrlo upotrebljivih performansi, najpoznatije pod marketinškom oznakom Genalex koju je M-OV koristio izvan Ujedinjenog Kraljevstva. Nažalost, najbolja od najboljih, M-OV KT66 prestala se proizvoditi 1988. godine, a postojeće NOS elektronke su postali rijetki i skupi kolekcionarski primjerci.

Ipak nije svugdje sve stalo, i nastavile su se proizvoditi u Rusiji, Slovačkoj i Kini. No, treba naglasiti da su neke ruske KT66 zapravo 6L6GC napravljene u staklenom balonu od KT66. Iako ove elektronke imaju isti raspored pinova, kao i minimalne tolerancije potrebne za KT66, nažalost nemaju pune karakteristike prave beam-tetrode KT66. Nasuprot tome, najnovije ruske elektronke ne samo da imaju istu unutarnju strukturu elektroda kao i originalne KT66, nego čak i izgledaju potpuno isto.  Imaju i iste robusne električne karakteristike i mogu izdržati viši napon na drugoj rešetki usporediv s anodnim naponom, što omogućuje veću izlaznu snagu koju pruža viši mogući napon napajanja pri radu u ultralinearnom modu. Tu se posebno ističe nova ruska proizvodnja pod komercijalnim nazivom Genalex Gold Lion. Svakako treba spomenuti i kinesku firmu Psvane, koja ima čak dva modela KT66. U zadnje vrijeme dosta se spominje KT66 TAD PREMIUM Matched, elektronka koju poznati europski distributer proizvodi po svojim specifikacijama u maloj kineskoj tvornici. Ako je suditi po ostalim proizvodima iz njihove proizvodnje, koji su svi bez iznimke odlični, nema razloga ne povjerovati njihovom vlastitom opisu da je TAD KT66 prava stvar i da je apsolutno usporediva s originalom.

Elektronka KT66 je stara 89 godina. Može se reći da se jako dobro drži za svoje godine. Pisala je povijest, i još uvijek aktivno živi, usprkos činjenici da danas povijest hi-fija ispisuju neke druge tehnologije. Nije preživjela do dana današnjeg zbog puke nostalgije nekolicine zanesenjaka, već zbog značaja i ugleda stečenog u ranoj mladosti. Ono najvažnije je njena trajna upotrebljivost. Koliko god se mijenjale tehnologije, cijevno pojačalo je još uvijek pri vrhu na popisu audiofilskih želja, a KT66 i danas nudi vrhunske performanse u hi-end audiju. Iskreno se nadam da će njena druga mladost trajati i dalje, i usrećivati neke nove audiofilske generacije.