Hafler 220 - živa povijest

                                                                      

Postoje uređaji koji su ispisivali hi-fi povijest. Svi znaju za Dynaco, McIntosh, Quad, Marantz. Svoje mjesto u tom društvu ima i firma Hafler, pod čijim okriljem su se pojavila MOSFET pojačala koja su obilježila kasne 1970-te i rane 1980-te godine. Sve počinje od Davida Haflera, američkog audioinženjera. Počeo je s projektiranjem i proizvodnjom transformatora za cijevne uređaje, popularizirao je ultralinearni koncept, i osnivač je firme Dynaco. David Hafler je na tržište stavio cjenovno pristupačne, visokokvalitetne audiokomponente, učinivši ih dostupnima širokom krugu zainteresiranih. Godine 1977. osnovao je firmu David Hafler i započeo proizvodnju tranzistorskih MOSFET pojačala. Taj novi dizajn je bio manje osjetljiv na termičke probleme, izobličenja na velikim snagama su bila mnogo manja, a pouzdanost u radu je bila velika. Poslovni model firme je bio da su se uređaji mogli kupiti gotovi, ali i u kit varijanti. Zbog svog doprinosa u razvoju i popularizaciji audija David Hafler je 1984. godine uvršten u Audio Hall of Fame. 

Najpoznatiji, a vjerojatno i najbolji Haflerov proizvod je stereopojačalo Hafler 220. Dizajnirano po najvišim standardima, i danas predstavlja primjer dobro konstruiranog audiouređaja, osmišljenog do kraja i u mehaničkom smislu, što se potvrdilo ne samo kroz dobar zvuk nego i kroz trajnost i pouzdanost. Cijena je također uvijek bila pristupačna. Konstrukcija modela Hafler 220 je odmah bila  prepoznata kao nešto novo, inovativno, uskoro su uslijedila testiranja i nizale su se jako dobre ocjene. Isticala se kvaliteta ugrađenih komponenti, upotreba polipropilenskih kondenzatora gdje je god to bilo moguće, kombinacija tada najnaprednije MOSFET tehnologije sa jednostavnom no krajnje efikasnom topologijom, što je sve rezultiralo superiornim zvukom. To je bilo jedno od rijetkih pojačala, možda čak i prvo takvo, koje ste mogli u toku mjerenja trajno tjerati do svog maksimuma i to na oba kanala, uz mali opteretni otpor, na svim frekvencijama, s bilo kakvim valnim oblikom, i to sve bez straha da će mu se desiti nekakva havarija. Bilo je tako žilavo da je moglo tjerati više od 10 A praktički u kratki spoj! Sve je to zasluga predimenzioniranog mrežnog transformatora i napajačkog sklopa u cjelini, masivnih hladnjaka i konzervativnog pristupa izlaznim MOSFET-ovima od kojih se nikada ne traži njihov maksimum. Sve je to rezultiralo izuzetnom stabilnošću, odličnim specifikacijama i u konačnici perfektnim zvukom. 

Najkraće rečeno, to je puni, simetrični, komplementarni push-pull sklop, galvanski vezan od početka do kraja, s izuzetkom kondenzatora na ulazu, zbog sigurnosti. Njegov unikatan samozaštitni izlazni stupanj štiti od termalnog bijega u nedozvoljeno područje, što je česta boljka mnogih tranzistorskih pojačala. Time se je mogla izbjeći potreba za zaštitnim korekciono-sigurnosnim sklopovima koji bi mogli kompromitirati zvuk. Osnovni zaštitni sistem u pojačalu su osigurači u napajanju i termalni osigurač, a za zaštitu zvučnika se koriste brzi zvučnički osigurači. Ništa ne ometa osnovnu čistoću audiosignala. 

Kit varijanta i publicirana dokumentacija s kompletnom električkom shemom je mnogima dala ideju za samogradnju tog pojačala. Sigurno se ne može ni naslutiti koliki broj klonova je izrađen u proteklim desetljećima. Poznajem nekoliko audiofila koji do dana današnjeg imaju i služe se home-made Hafler pojačalima. Prošle 2024. godine i ja sam se ozbiljno prihvatio takvog projekta, jer sam od svog velikog, starog kupca dobio narudžbu da mu napravim nov novcat Hafler 220.

Pristupio sam tome ozbiljno, studiozno i temeljito. Imao sam i ispravan originalni primjerak, kao i kompletnu dokumentaciju. Na originalu sam napravio sva potrebna mjerenja, i poslužio mi je kao osnov za razvoj mehaničke konstrukcije mog uređaja. Isto tako stalno sam uspoređivao rješenja iz električke sheme sa izvedbenim rješenjem u originalnom uređaju.  Moram reći da je cijela priprema mog projekta trajala nekoliko mjeseci, nije se brzalo s tim. Usput sam otkrio nekoliko interesantnih stvari, uočio sam na par mjesta poneki djelić izvedbe ili rješenja koje se danas više ne bi radilo na taj način. Usuđujem se tvrditi da se danas sigurno više zna o tome kako voditi masu uređaja, a o ožičenju u originalnom uređaju ne treba uopće riječi trošiti jer se u to vrijeme o žicama jednostavno nije vodilo računa. Originalni uređaj je ožičen žicama kao za noćnu lampicu, uključujući i put prema zvučničkim terminalima kao i put ulaznog signala. No eto, nakon puno rada i istraživanja dizajnirao sam štampane pločice, napravio odabir materijala i naručio ga, te krenuo u izradu kućišta. Prije svega želim reći da u originalnu shemu nisam zadirao, poštovao sam je do zadnjeg detalja. Nabavio sam sve originalne tranzistore, a i za ostale dijelove sam nastojao izabrati odličan materijal koji kvalitetom nadilazi originalne dijelove. Za mrežni transformator sam odabrao toroid, zbog njegove veće efikasnosti. Cijelu izvedbu sam dizajnirao tako da put signala bude logičan i kratak, i time sam ožičenje osjetno skratio u usporedbi s originalom. Držao sam se pravila da je najbolja žica - najkraća najbolja žica. Za izlaz signala sam stavio zvučnički kabel Supra, a za ulaz interkonekcijski kabel Audionote Lexus. I to je to, nakon tako temeljite i duge pripreme moja izvedba Haflera 220 je bila puštena u pogon i proradila je iz prve, bez ikakve potrebe za bilo kakvom naknadnom doradom. Taj je uređaj nadmašio moja očekivanja, i tehnički i zvukovno, tako da sam odlučio napraviti seriju od 5 komada. Hafler 220 je bio dobro pojačalo i u vrijeme svog nastanka, pa je to i danas. Jedini detalj koji u startu nisam očekivao su visoki proizvodni troškovi. Na kraju je skuplji u proizvodnji nego da sam radio neki cijevni uređaj. No, što je tu je, štedjeti na materijalu jednostavno nisam htio. 

Evo i nekih podataka:

- maksimalna izlazna snaga je 190 W na 8 Ω

- ulazna osjetljivost je 1,9 V za punu snagu

- ulazna impedancija je 47 kΩ

- frekvencijski opseg: +0, -0,5 dB, od 9 Hz do 50 kHz pri 190 W

- faktor izobličenja pri 190 W: na 100 Hz - 0,02 %, na 1 kHz - 0,06 %, na 10 kHz - 0,16 %

- odnos signal/šum > 110 dB

- dimenzije 440 x 340 x 121 mm, težina 14,7 kg

- cijena 2200 €

Zvuči muzikalno a čvrsto, otvoreno i vrlo dinamično, u cijelom spektru je odlično izbalansirano i nije izbirljivo po pitanju glazbe, jednako je uvjerljivo i u klasici, i u jazzu, kao i u rock-glazbi. Posebna kvaliteta mu je timbralna točnost. Snaga i uvjerljivost su neupitni, s lakoćom tjera zahtjevne zvučnike da hodaju po sobi. Orguljašku glazbu reproducira najimpresivnije od svih pojačala koje imam u kući, glasnoćom koju god poželim. 

Ovakav uređaj može trajati dugo, do kraja života (mog sigurno). Nema potrošnih dijelova, i dobar je izbor za svakoga tko želi dobar zvuk, ali i pouzdanost i  jednostavnost. Moj je dojam da bi ga trebalo spariti sa cijevnim pretpojačalom, i veseliti se životu uz glazbene užitke.