Da Capo al Fine - 2. dio

 

Na moje veliko veselje u petak je stigao sav naručeni materijal. Mada je roba iz nekoliko raznih izvora i raznih država, sve je stiglo u isti dan. Ono najvažnije, elektronke, stigle su od tradicionalno poslovnih Nijemaca odlično zapakirane i  neoštećene.

Iza mene je naporan tjedan. Opisat ću ga kronološki da se stekne kompletan uvid u izradu dvaju vrlo važnih sklopova 300B monoblokova. Prvo sam krenuo izraditi štampane ploče. To se radi fotopostupkom. Već od ranije imam napravljene filmove za štampane ploče, pa nisam morao kretati baš od nule. Postupak je u principu jednostavan, no ima nekoliko faza i tehnološki je zahtjevan. Traži dosta opreme i pribora, potrebna je i peć kojoj se može termostatski regulirati temperatura, kao i mračna prostorija za neke faze izrade. Kad se god radi sa fotoosjetljivim materijalima treba uvijek poprilično paziti na sve, a to vjerojatno najbolje znaju fotografi. Na ploču kaširanog vitroplasta se nanosi fotolak, kojeg se prvo suši pri sobnoj temperaturi ali u mraku, da bi ga se kasnije zapeklo u peći. Nakon toga se na površinu stavlja film, i osvjetljava se UV lampom. Nakon toga se razvija u natrijevoj lužini, i na kraju se jetka, nagriza bakar mješavinom solne kiseline i vodikovog peroksida. Nakon pranja i sušenja dobije se gotova ploča sa bakrenim vodovima kao na filmu. Još samo preostaje bušenje rupa, i kao zadnja faza lakiranje zaštitnim lakom koji olakšava kasnije lemljenje i sprečava koroziju. Štampana ploča je prvenstveno nosivi element, ali i električki povezuje sve dijelove i smanjuje potrebu za ožičenjem.

Vrlo važna stvar kod bilo kojeg audiouređaja je kućište. Ono prvenstveno daje estetiku gotovom uređaju, ali i omogućuje montažu svih potrebnih elemenata i sklopova. Mora biti tako konstruirano da omogući nesmetan pristup elementima i sklopovima kako pri samoj proizvodnji odnosno montaži, tako i pri eventualnim kasnijim servisnim intervencijama. Kod cijevnih pojačala svakako treba imati na umu popriličnu težinu, pa kućište mora biti vrlo čvrsto. Osim toga ništa ne bi smjelo vibrirati, u audiju se često čuje ono što ne pripada glazbi, a uzrok može biti i loše odnosno nedovoljno čvrsto kućište koje će u srazu sa mehaničkim vibracijama poprilično velikih transformatora kojiput izazvati neželjene pojave.

Osnovni materijal od kojeg izrađujem kućišta je željezni lim debljine 1,5 mm. Samo za neke pomoćne i manje važne pozicije koristim lim debljine 1 mm. Neki spojni i pomoćni elementi su od aluminijskih profila. Faze izrade su rezanje, bušenje, savijanje i brušenje. Kad to tako izreknem u jednoj rečenici to stvarno izgleda jednostavno, no u praksi to je nešto što traje čitavih 5 radnih dana. Možda zvuči nevjerojatno ali je itekako istinito, kućišta za jedan par monoblokova se sastoje od 26 (dvadesetšest) pozicija. Svaki taj komad, bio on veći ili manji, mora se ručno izraditi. Nažalost takva se kućišta ne mogu kupiti. Teoretski bi se to moglo negdje naručiti, ako bi se radilo o nekakvoj većoj seriji, no na bazi jednog komada nema drugog načina nego da to izradim sam. Ručno, u pravoj manufakturnoj maniri. Ovo je faza izrade koju ustvari najmanje volim, prvenstveno zato što to nije moja struka, a i dugotrajno je i monotono. Nema u tome nikakve romantike, pa ni glamura, no mora se napraviti dobro i kvalitetno, te nadasve precizno.

U samoj estetici ovih 300B monoblokova odlučio sam izbaciti sve moguće i nemoguće natpise koje sam inače stavljao na svoje proizvode, pa će tu biti jedino dvije aluminijske natpisne pločice. Na prednjoj strani uređaja će biti otisnut Sound Carrier logo, a na gornjoj strani uređaja će pisati naziv uređaja - Da Capo al Fine. I to je sve, manje je više. Na stražnjoj strani uređaja neće pisati ništa. Onaj tko to treba znati - znat će, Da Capo al Fine je SE 300B monoblok.

Sada svi elementi kućišta idu na plastifikaciju, a aluminijske pločice na štampanje. To su malobrojne tuđe usluge koje koristim. Nadam se da to sve neće trajati predugo, no to nikad ne znam. Svakako jedva čekam da se prihvatim konačne montaže. U međuvremenu, dok čekam, mogu na štampane ploče montirati sve elektroničke elemente, te tako imati sve spremno za finiš.

Za štampanje natpisa Da Capo al Fine trebalo je napraviti grafičku pripremu. To je kao i puno puta do sada napravio moj dragi prijatelj Nenad Grakalić, audiofil iznimne reputacije, i nadasve velik po svojoj  spremnosti da pomogne. Ovaj moj jubilej ću ovdje iskoristiti da mu se javno zahvalim za sva ova desetljeća u kojima me je nesebično pratio u svim mojim potrebama za grafičkim dizajnom. Ne znam broja natpisa, prednjih i stražnjih ploča uređaja, te dizajna štampanih ploča  koje smo zajedno napravili, ja idejno, a Nenad stručno, onako kako se to radi za tisak! I naravno, nebrojeno puta je predlagao grafičke ideje koje su bile bolje od mojih! Hvala, moj prijatelj!