Da Capo al Fine – 4.dio

 

            

Konac djelo krasi. Smještanje elektronki u podnožja novog novcatog audiouređaja za mene uvijek predstavlja ritual. To znači da je uređaj kompletno gotov, završen, i spreman za svoje prvo uključenje. Ne mogu si pomoći, uvijek je prisutno uzbuđenje jer je došao trenutak koji će reći da li je sve u redu, da li sam sve dobro napravio, jesam li napravio kakav previd ili će uređaj naprosto iz prve proraditi i dati mi osjećaj olakšanja. Osjećaj je to koji me neodoljivo podsjeća na tremu prije nekog nastupa. Svirao sam puno, dugi niz godina, no bez treme nikad nije išlo. Pušem i na hladno, mjerni instrument držim na kritičnoj mjernoj točci u pojačalu, lijevom rukom uključujem uređaj, spreman da ga isključim na prvi znak nečeg neželjenog, i nakon sekunde ili dvije, uz uzdah olakšanja vidim da je sve u redu, i da uređaj radi. Odmah zatim mjerim dalje, provjeravam sva napajanja, i nakon svih provjera statičkih vrijednosti krećem u sljedeću fazu mjerenja.

Odmah mogu reći da su i sva dinamička mjerenja potvrdila da je sve u redu. Signal na osciloskopu jako lijepo izgleda, ukupna harmonička izobličenja su za SE bez negativne reakcije odlična, frekvencijska karakteristika isto tako potvrđuje stanje, a ukupan šum/brum je na perfektnih 0.3 mV. Evo i nekih izmjerenih vrijednosti:

Maksimalna snaga: 10,5 W

Ulazna osjetljivost: 950 mV za punu snagu

Frekvencijska karakteristika pri 1 W:  11Hz -  28kHz (-3 dB)

Harmoničko izobličenje na 1 kHz pri 1 W: 0,66 %

Odnos signal/šum: > 80 dB

Širina x dubina x visina: 360 x 290 x 220 mm

Masa uređaja: 15 kg

Želio bih ukratko opisati neka tehnička rješenja ovih SE 300B monoblokova. Prvi stupanj pojačanja je ECC 82 u paralelnom spoju, to je rješenje koje koristim kod skoro svih svojih proizvoda. Drugi stupanj je elektronka 5687 u SRPP spoju. Treći stupanj je naravno 300B sa automatskim prednaponom. U napajanju je poluvodički Graetzov ispravljač i  π-filter CLC ustroja. Anodni napon izlazne elektronke je 445 V, katodna struja je 60 mA, što daje anodnu disipaciju nešto manju od 27 W. To je u skladu s preporukama nekih proizvođača elektronki 300B, koji kažu da bi zbog trajnosti bilo dobro disipaciju imati ispod 28 W, i ja se tih preporuka držim. Za ovaj radni režim odabrana je anodna impedancija od 6,3 kΩ. To sve je omogućilo relativno visoku snagu od preko 10 W, što nije baš uobičajena praksa kod SE 300B. Velika većina konstrukcija se uglavnom vrti oko 7 W snage.

Nakon prvog uključenja se je potvrdilo da je uređaj potpuno bešuman. Bez signala, uhom na zvučniku se ne čuje baš ništa. Nakon proteka prvih pedesetak sati krenuo sam sa prvim, manje-više preliminarnim slušanjem. Uređaj još nije do kraja usviran, ali već se može steći prvi zvukovni sud. Odmah sam odlučio zamijeniti ECC 82. Prvo sam bio postavio 12AU7 / ECC 82 Genalex Gold Lion, ali mi se nije sviđao zvukovni kontekst, pa sam ih zamijenio sa Tung Sol ECC 82. To je donijelo odličan timbar i dinamiku. Još je povremeno, na nekoj glazbi, zvuk znao biti lagano zrnat s natruhom grubosti, pa sam zamijenio vezne kondenzatore Audyn sa polipropilenskim kondenzatorima Wima MKP 10, što je isto tako bilo pun pogodak, donijelo je ležernost i mirnoću zvuka. I to je sve od naknadnih intervencija koje sam napravio na monoblokovima. Nakon dodatna dva dana slušanja monoblokovi su se stabilizirali, uglavnom su se usvirali i zvuk se više nije značajno mijenjao, pa sam pristupio kritičkom slušanju.

Ubrzo se potvrdilo da SE 300B ima neke svoje zakonitosti ili bolje rečeno karakterne osobine kojima se razlikuje od ostalih uređaja i koncepata. Prije svega, ne treba slušati glasno da bi se sve čulo. I pri tihoj svirci su čujni svi mikrodetalji kao i dinamički odnosi između instrumenata. Nema tako tihog detalja koji ne bi bio čujan. Kad se govori o mikrodinamici SE uređaja misli se i na to kao i na nevjerojatnu pojavnost tona iz tišine, a tišina ovog SE 300B je takva da vas postane strah. Timbar je toliko naturalan, a vokali su toliko neposredni da imate dojam da glazba svira samo vama. Kao kad ste nekada davno u lokalu sa živom glazbom naručili pjesmu, a pjevačica i bend se okrenu prema vama i sviraju samo za vas. Ta je neposrednost tolika da sve što je između vas i glazbe jednostavno nestane, nema više nijednog posrednika. I nije uopće važno kakva glazba se sluša, sve je dobro. Krenuo sam sa Bachovim sonatama i partitama za solo violinu u izvedbi Nathana Milsteina, nastavio s albumom Andando El Tiempo Carle Bley, Clique Patricie Barber, Carmen McRae sings Monk, Sibelius&Bruch Violin Concertos u izvedbi Kyung Wha Chung, Simfonije Louise Ferranc u izvedbi Insula Orchestra, i ne znam što je ljepše, da li mali ansambl ili veliki orkestar. Sve je dobro, i zove na još. Na još glazbe, slušanja i užitka. SE 300B vam promijeni svjetonazor. U trenucima euforije sklon sam tvrditi da tko nije čuo 300B ustvari nije čuo glazbu. Uz 300B se jednostavno prestanete baviti audiofilskim štosevima tražeći u zvuku kojekakve parametre, za tim izgubite svaku potrebu jer slušate glazbu, i to je jedino što je bitno.

Danas ujutro (ponedjeljak 29. 9.) sam monoblokove spakirao i natovario u auto, te se uputio u Zagreb. Nakon kompletnog procesa izrade konačno je došao i trenutak isporuke. Novi vlasnik je već ranije napravio kompletnu pripremu tako da smo doslovno u pet minuta unijeli monoblokove, postavili ih na već pripremljena mjesta te ih spojili. Nakon uključenja pustila se glazba, a mi smo u ugodnom okruženju slušali, diskutirali o elektronkama, glazbi, koncertima i ljepoti življenja, a domaćica je pekla prefine punjene kiflice i spremno ih donosila na stol. Tek kad sam pogledao na sat postao sam svjestan da je potpuno neprimjetno prošlo već toliko vremena da bi bilo pristojno i otići. Uz vidljivo zadovoljstvo na licima svih nas, pozdravili smo se i međusobno si zaželjeli puno lijepih i sretnih trenutaka.

Nakon ovih nekoliko tjedana nadam se da ste i vi čitatelji uživali pratiti izradu ovih divnih monoblokova, od narudžbe do isporuke. Da Capo al Fine.