300B – pouka iz prošlosti

300B je sigurno najpoznatija izlazna trioda s direktno žarenom katodom. Vjerojatno je i najpoznatija elektronka od svih koje se koriste u audiju. Mada je konstruirana jako davno, njena je popularnost sve veća i veća, s naročitim uzletom nakon ekspanzije SE pojačala 1990-ih. Western Electric je 1938. godine predstavio elektronku 300A, kasnije preimenovanu u 300B nakon manje promjene koja je uključivala samo drugačiji položaj bočnog pina na bajonetnom podnožju. Dijeli isti UX4 raspored kao i ​​većina američkih direktno žarenih trioda. Žarna nit, koja je ustvari katoda, se napaja s 5 V uz struju od 1,2 A. Anodna disipacija je maksimalno 40 W. Svojim nazivnim vrijednostima 300B je otprilike u sredini između puno slabijih trioda 45 i 2A3, i vrlo snažnih 211 i 845. Pogled u publicirane radne režime za 300B kazuje da je moguće dobiti maksimalnih 17.8 W korisne snage, no u praksi nitko ne ide tako daleko. Najčešći su dizajni koji daju 7 – 8 W snage. Neki proizvođači elektronki preporučuju da se u dizajnima za 300B ne prelazi anodna disipacija od 28 W, što svakako garantira dugovječnost, a nudi vrlo upotrebljive izlazne snage. 300B se skoro uvijek koristi u SE pojačalima. Izuzetno je malo PP dizajna, prvenstveno zbog toga što ako čak i postoje, nikad nisu objavljeni radni režimi za PP 300B, mada je elektronka itekako upotrebljiva za PP. Koliko god se trudili, nećete naći ni slova o podacima za PP 300B. Osobno sam bio dovoljno znatiželjan napraviti razvoj, i moji su podaci da sa dvije 300B u push-pullu, uz anodni napon od 400 V, mirnu struju od 30 mA te anodnu impedanciju od 3 kΩ možete dobiti 33 W. Zvukovno to je perfektno, i samo potvrđuje dobro poznatu činjenicu da je triodni push-pull vjerojatno najbolje zvučeći push-pull.

Prije nekih 35 – 40 godina triodna SE pojačala su bila isključiva domena neustrašivih samograditelja.  Ako ste nešto htjeli imati i slušati, morali ste to sami napraviti. Bilo je to zabavno u stara vremena, ali ste sigurno u tome bili usamljeni. Ako ste se tada zanimali za triode i SE pojačala, nitko u vašem okruženju nije o tome imao blagog pojma. Neki su samo čuli o tamo nekim dalekim Japancima koji su pokupovali po Americi zalihe 300B ali i drugih trioda, i počeli petljati sa nekim prastarim davno zaboravljenim dizajnima. No nije trebalo predugo čekati, i SE audio je prešao iz isključivo samograditeljske djelatnosti u legitimno konceptualno predgrađe high-end audija. Naravno, umorno kao i uvijek, high-end tržište je bilo spremno za nešto novo i zabavno. SE trend je doslovno eksplodirao i dao audio novinarima nešto o čemu će raspravljati između beskrajnih testiranja. Oduševljeni prijem SE trioda u etabliranom tisku ukazuje i na zvukovne prednosti ove tehnologije, koja  je uglavnom zadovoljila sve službene audiofilske parametre, npr. prostornu  sliku, detalje, vokale, timbar itd., itd. No dobro triodno pojačalo svira s daškom duše, što se ne podrazumijeva samo po sebi pri uobičajenoj komercijalnoj opremi. Mogućnost slušanja trioda je postala sve realnija kako su se pojavljivali mali i srednji proizvođači da bi zadovoljili rastuću potražnju za takvim proizvodima. Istovremeno se niotkuda pojavila ciljana industrija koja je zadovoljavala posebne potrebe avanturista samograditelja.  Još jedan od događaja u audio revoluciji je bio ponovni porast popularnosti KIT-ova, koji su ustvari pomogli vratiti izgubljeni praktični aspekt našeg hobija, mnogima od nas potreban u eri kada više ne možete na svom autu sami promijeniti ni žarulju.

U cijeloj ovoj priči 300B ima mjesto na samom vrhu, prvenstveno zahvaljujući svom koloritu koji je poseban, i ne može se zamijeniti sa zvukom nijedne elektronke u cijelom audiju. Koliko god fenomenalno zvučale 2A3, 211, ili 845, da spomenem samo najbolje i najpoznatije triode, 300B je iznad svega toga kao sam vrh glazbene piramide cijevnih uređaja. Ništa na ovom svijetu ne svira kao 300B, isto kao što nitko ne pjeva kao Pavarotti ili Callas. Naravno da cijeli dizajn SE uređaja s 300B mora biti apsolutno beskompromisan, izveden na najbolji mogući način, i u praktičnoj izvedbi opremljen vrhunskim dijelovima, i to sve mora doći iz malih radionica u kojima se to tretira kao gradnja muzičkog instrumenta, i udahnjuje se i vlastita duša ako baš hoćete. I tu nema prečica - sviđalo se to nama ili ne, nažalost se mora posegnuti za najboljim 300B kojima cijena za par iznosi vrtoglavih 1000 – 2000 €. Ali vrijedi svakog centa, jer je dobiveni zvuk takav da tu uopće nema rasprave o tome da li se to isplati ili ne. I pustimo priču koja se povremeno može iz nečijih ustiju čuti da je 300B eufonična. Tko god sluša vrhunski 300B uređaj sigurno mu ni na pamet ne pada takva vrsta kritike. Zar zvuk možda ne bi trebao biti dopadljiv? 300B ima jednu jedinu manu, a to je da se teško uklapa u već postojeći izgrađeni audiosistem, pogotovo onaj s relativno neosjetljivim zvučnikom. Tada je lako sve to proglasiti nevrijednim truda jer je manjak snage više nego vidljiv pri svakom tonu. Jedini način koji garantira uspjeh i vrhunski rezultat je da se počne od SE 300B uređaja, i ostatak sistema gradi oko njega.  Uostalom, zvučnik visoke osjetljivosti je sastavni dio te priče. U devedesetima, tko je god imalo držao do sebe imao je u kući neki oblik visokoosjetljivog zvučnika, bio to Hedlund Horn ili nešto drugo, uglavnom zasnovan na Lowther jedinicama. I Bog te veseli, mogli smo slušati sve od 1 W naviše. Danas, naravno, je ponuda osjetljivih zvučnika bolja no ikad, a o cijenama nećemo govoriti.

Tek sada, na kraju članka, dotaknut ću se naslova i pokušat ću objasniti na što sam mislio spomenuvši pouku iz prošlosti. Od pojave prve 300B je prošao veliki broj i godina i desetljeća, cijela jedna era. 300B je postojala puno prije negoli je iskovan termin hi-fi. Od tada do dana današnjeg izmijenjalo se toliko tehnologija da bi bilo realno očekivati značajniji napredak u audiju, jer se svaku novu stvar automatski proglašavalo boljom od prethodne. U svemu sigurno ima i nešto istine, jer je progres i razvoj potreban i prisutan u svim sferama ljudskog interesa, pa i u audiju. Uvijek treba težiti boljem, no nikad ne bi trebalo odbacivati ili negirati prošlost, već bi je trebalo uvijek biti svjestan i prihvaćati. Bez prošlosti ne bi bilo ni sadašnjosti, a kamoli budućnosti. I sada ću reći istinu, koja može biti i slatka i gorka, a to je da je 300B uređaj i danas, kao i mnogo puta u prošlosti, itekako sposoban ljudima otvoriti oči (i uši), i pokazati vlastitu vrijednost koja ne blijedi ni pred protokom vremena ni pred novim tehnologijama. Dakle, 300B, zauvijek.