Pretpojačalo – srce audiosustava

 

                                                     

Amplifikacijski sklop svakog audiosustava može se raščlaniti na dva osnovna dijela, a to su pretpojačalo i pojačalo snage. I nekad i danas bilo je i bit će integriranih pojačala, koja u sebi imaju i pretpojačalo i izlazno pojačalo integrirano u jednu cjelinu, odnosno jednu komponentu. Sa stanovišta jednostavnosti, bilo rukovanja bilo posjedovanja samo jedne aktivne komponente, takav pristup nije bez smisla, mada to nije nužno ni najjeftinije ni najkvalitetnije. Tehnički gledano, imajući u vidu najviši mogući kvalitativni domet, ipak je najbolje imati pretpojačalo kao zasebnu komponentu, jer se konstrukciji i izradi tada može maksimalno posvetiti bez ikakvih kompromisa koji su neizbježni kad se radi o integriranom uređaju. Kad se govori o audiosustavu u cjelini, bez sumnje pretpojačalo ima centralno mjesto, jer se njemu dovode audiosignali iz svih mogućih izvora, odabiru se, vrši se regulacija glasnoće, pojačava se do razine potrebne za kvalitetnu pobudu izlaznog pojačala, i osigurava se niska izlazna impedancija. Udovoljiti svim ovim zadaćama nije nimalo jednostavno, pogotovo kad se uzmu u obzir svi podsklopovi, uključujući i napajanje potrebno za besprijekorno funkcioniranje. Bilo bi dobro da pretpojačalo unosi u zvuk što manje svog osobnog potpisa, kao i da razina vlastitog šuma bude što niža. Zbog svega navedenoga audiofili s dugim stažem itekako dobro znaju da je izbor pretpojačala vjerojatno najteži zadatak u uobličavanju vrhunskog audiosustava.

Može se reći da su pretpojačala iz ranijeg perioda  prilično različito izgledala od današnjih. Prije svega imala su tonske kontrole, što je kasnije srećom izbačeno zbog degradirajućeg učinka na zvuk. Nekada je bilo nezamislivo da pretpojačalo nema phono-sekciju, a danas to više nije presudno. Izvora signala je koji put bilo jako puno, pa je i potrebnih ulaza moralo biti dovoljno. U vrijeme magnetofona i kazetofona trebalo je imati i izlaz za snimanje, što je isto izgubilo na značaju. Na kraju je i balans-regulator izbačen kao nešto bez čega se može. Danas je mnogima dovoljan jedan jedini linijski ulaz, koji se koristi za DAC, a sve drugo se tako i tako zbiva na digitalnoj razini. Ono što se nametnulo kao nasušna potreba je daljinski upravljač za regulaciju glasnoće, prvenstveno zbog različitih razina glasnoće raznih digitalnih datoteka. Na kraju treba dodati i potrebu dvojnih izlaza zbog sve češće upotrebe subwoofera ili bi-ampinga. Dizajn današnjih pretpojačala ne treba gledati kao nešto ograničavajuće, jer tko god to želi bez problema može priključiti vanjski phono i slušati gramofon, a i eventualni manjak dovoljnog broja ulaza se isto može riješiti na neki od načina. Konačno, ovo treba gledati kroz prizmu najvećeg broja korisnika, a malobrojni pojedinci sa drugačijim željama i potrebama će već naći načina kako doći do željenog pretpojačala. Na sreću postoje mjesta gdje se mogu naručiti personificirani uređaji, koji će biti točan odraz nečijih želja. Prisjećam se mnogih projekata izrade pretpojačala po posebnom zahtjevu, jedan od najosebujnijih je bio sa osam linijskih ulaza plus phono za dva gramofona, izlazi za dva magnetofona, dvostruki izlaz za bi-amping, kao i dvostruka podnožja elektronki da bi se mogle koristiti i 6SN7 kao i ECC 88, već po želji, ili na primjer mono pretpojačala sa step atenuatorom na ulazu, ne trebam valjda ni govoriti da trebate dva komada za stereo. Bilo je toga još podosta, i uvijek mi je bilo drago raditi takve projekte za ljude koji su znali izraziti što hoće, a ja sam mogao njihovim zahtjevima udovoljiti. Tokom proteklih desetljeća proizvodio sam nekoliko modela cijevnih pretpojačala sa integriranim cijevnim phonom, kasnijih godina sam stavljao kompletnu elektroniku od mog tranzistorskog phona Number Nine.

Danas proizvodim pretpojačalo Sound Carrier Trio. To je linijsko cijevno pretpojačalo sa tri ulaza i daljinskim upravljačem za glasnoću, te sa dva izlaza što omogućuje priključak subwoofera ili bi-amping. Koristi dvije elektronke ECC 82 Tungsol. Prvi stupanj je klasični spoj triodnog pojačala sa zajedničkom katodom, a drugi stupanj je katodno slijedilo kao niskoimpedantni izvor. Što jednostavnije, za što više zvuka. Bez negativne reakcije, uz obilno dimenzionirano stabilizirano napajanje i pomno selektiran materijal za sinhroni rad oba kanala. Zbog daljinskog upravljača potenciometar je motorizirani plavi Alps, selektor ulaza je relejni, pojačanje je 16 dB, a izlazna impedancija je 550 Ω. Prednja ploča je u srebrnoj boji, dimenzije uređaja su 395 x 275 x 105 mm, težina 5.1 kg, i cijena je 1000 €. Zvuk je na tragu dobro poznatih pretpojačala koje sam proizvodio tokom ranijih desetljeća, kao i uvijek dinamičan, živ, timbralno vrlo točan, te nadasve muzikalan koji vuče na slušanje.

Danas se može naići na sisteme koji ne koriste pretpojačalo. Najčešće se koristi DAC sa varijabilnim izlazom, na koji se direktno veže izlazno pojačalo, ili aktivni zvučnik. Ako vas to zadovoljava nitko sretniji od vas, jer ste uobličili sustav bez jedne komponente i pripadajućih kablova, što sigurno ima svoju cijenu. Osobno sam tokom godina isprobao sve varijante, od pasivnih pretpojačala različitih ustroja sve do spomenutog DAC-a s atenuacijom. Konačni zaključak do kojeg sam došao je da ništa ne može zamijeniti a kamo li nadsvirati dobro koncipirano aktivno cijevno pretpojačalo. To je tako u svim zvukovnim parametrima.