Cijevni zvuk – stvarnost ili mit

 

Postoji jako puno zbunjujućih, čak i kontroverznih detalja vezano uz kulturni značaj cijevnog audija općenito, s posebnim naglaskom na single-ended zvuk. Hi-fi današnjice donosi mnoštvo novih spoznaja koje očito imaju izrazitu vezu s vrlo starim stvarima. Fenomen cijevnog zvuka je u nekim krugovima, poglavito novinarskim, manje-više olako odbačen, i uglavnom je svrstan u neki oblik retro-pokreta. U visokotehnološkim krugovima je primjetan oštar prezir prema starim tehnologijama, i sve u vezi cijevnog zvuka je proglašeno neprirodnom preokupacijom zamišljenom prošlošću. "Sada je bolje" je povik novonastale elite koja se okuplja u obrani od neočekivanog udara prošlosti.

Pa, sada stvarno i je bolje. Ali "sada" se sastoji od naših kolektivnih i individualnih prošlih iskustava i nudi raznolik skup mogućnosti za budućnost. Porast zanimanja za single-ended pojačala  je stvar sadašnjosti, nikako prošlosti. Danas možete sagraditi jedno od ovih takozvanih retro-pojačala s dijelovima proizvedenim prošli tjedan i dizajniranim puno nakon pojave Covida 19. Da cijevni audio nije mrtav najbolje se vidi  po proizvodnjama elektronki u novonastalim tvornicama na nekoliko lokacija u svijetu,  čak su dizajnirane i potpuno nove elektronke za audio. Da, sada je puno bolje - pogotovo ako volite cijevne audiokomponente.

Iako postoji romantični aspekt današnjeg preispitivanja zaboravljenih audio tehnologija, oni koji su uključeni u ovaj pokret uzbuđeni su zbog budućih izgleda i vide sebe kao one koji rade na tome da u sadašnjem trenutku budu bolji dok ne stignemo do budućnosti. Naravno, pređen je dug put otkako je prva 300B sišla s proizvodne trake davne 1935. godine, ali to ne znači da vas 300B danas ne može odvesti na mjesto na kojem nikada prije niste bili, negdje na novu točku gdje biste poželjeli biti. Kako se novi koncepti miješaju sa starim, pojavljuju se novi smjerovi. Uostalom, ne postoji nijedan razlog zbog čega povijest ne bi nudila lekcije u zvuku.

Tehnološki napredak rijetko ide ravnom crtom. Da je svaki novi detalj iznjedren tehnološkim razvojem pridonio i kvaliteti audiosustava, naši bi sustavi do sada bili toliko dobri da bi daljnji razvoj bio isključivo akademski, pa čak i nepotreban. No ako je i dalje naš cilj kućna reprodukcija zvuka čim bliža živoj izvedbi, onda imamo još dug put pred sobom. Najčešće se korak naprijed u jednom području  plaća korakom unazad u nekom drugom. Tranzistori su do dominacije došli zahvaljujući ekonomskim prednostima, ali trebalo je najmanje 25 godina prije nego što su se uopće približili elektronkama u području vjerne reprodukcije glazbe. Dramatičan napredak u, recimo, učinkovitosti, smanjenju veličine ili cijeni po jedinici može nas privremeno zaslijepiti za nedostatke, ali s vremenom je početni  entuzijazam ipak ustuknuo pred dobivenim zvukovnim impresijama. No takav je motor napretka koji nas tjera od jednog nepotpunog rješenja do drugog.

Tržišno orijentirana inženjerska perspektiva službeno definira napredak, no sustav vrijednosti modernog audiofila se, kao neekonomski estetski ideal, ipak poprilično razlikuje od toga. Možda je došlo vrijeme da se preispitaju tehnologije koje su velike industrije zaobišle ​​u svojoj potrazi za ekonomičnošću, učinkovitošću i minijaturizacijom. Mnoge mogućnosti pojavljuju se na horizontu kada izađemo iz malog vremenskog razdoblja od nekoliko zadnjih desetljeća, i uzmemo kao svoje igralište cijeli niz tehnologija koje su nastale tijekom kompletne povijesti elektronskog snimanja i reprodukcije glazbe.

Donosimo vlastite odluke vođeni idejom o vlastitim ciljevima. Poput postmodernizma, novi val u audiju crpi i suprotstavlja različite utjecaje, iz točaka razasutih po prostoru i vremenu. Ali za razliku od izmučenog ciničnog površnog stava postmodernista, srž novog audija je iskreno uzbuđenje zbog mogućnosti i radost sudjelovanja u divovskom eksperimentu. U tom smislu imamo ponovno rođenje modernizma u klasičnom smislu. Na radost svih  avanturista, modernizam bi drugi put mogao biti čak i bolji.

Single-ended audio nije audio prošlosti. Međutim, jedna od ključnih lekcija koju su mnogi od nas naučili družeći se s najboljim klasičnim komponentama dvadesetog stoljeća je upravo to da postoji puno više različitih, no svakako najboljih mogućih  zvukova, nego što nudi najnoviji popis preporučenih komponenti. Neki potpuno zanemareni uređaji kao i neke već zaboravljene tehnologije zaista mogu vrhunski reproducirati glazbu. Vjerojatno još nismo čuli najbolje, ali možda ćemo to uspjeti tijekom budućeg audio-perioda ako danas budemo otvorenog uma i shvatimo da trebamo prihvaćati sve, i staro i novo.